Ljudi u Beogradu su, kao i moji Iranci u Teheranu, neposredni i srdačni, i to mi je najjači utisak. Vidi se i veliki uticaj Zapada, globalizam se usadio i kod vas, mada mi se čini da narod ume da prozre mehanizme laži zapadnog sveta. I vas su bombardovali, a posle toliko godina ljudi to i dalje pamte - kaže, za "Novosti", iranski pisac i scenarista dokumentarnih filmova Habib Ahmadzade.
Kao autor nagrađivanog romana "Partija šaha s Mašinom sudnjeg dana" ("Geopoetika", prevod Aleksandar Dragović), bio je jedan od učesnika "Beogradskog kontrapunkta" i okruglog stola "Umetnost u vremenima krize i ratova", u organizaciji Ministarstva kulture i Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka.
Ahmadzade se tokom iransko-iračkog rata (1980-1988) kao tinejdžer priključio dobrovoljačkoj miliciji, da bi kraj rata dočekao sa činom kapetana regularne armije. Radnja i vreme zbivanja u njegovoj knjizi smešteni su u iranski grad Abadan, poprište žestokih sukoba.
- Književnost u Iranu doživljava ekspanziju, pojavilo se mnogo novih autora upravo zbog tog rata. U sukobu sa Irakom imali smo četiri miliona dobrovoljaca. Zamislite toliki broj ljudi koji odu na front. Pa čak i da neko tamo nije opalio nijedan metak, da mu je samo prošao kuršum pored glave, ili video eksploziju, bilo je dovoljno za dragoceno svedočanstvo. Sada imamo i posebnu književnu kategoriju ratne literature. Sa druge strane, zapadna književnost je u silaznoj putanji, bar što se tiče traganja za odgovorima na pitanja svesti čoveka u ratu, njegove sudbine - kaže Ahmadzade.
Nepromenljiva čovekova suština, njegovi duhovni imperativi i moralni zahtevi, jedine su kategorije koje ovog autora zanimaju prilikom pisanja ili snimanja filma. Današnji svet je, po njegovim rečima, u "paukovoj mreži" laži, koju pletu propagandne sile zapadnih mejnstrim medija:
- Taj sistem laži je kao perpetuum mobile. Ali ne bi trebalo mnogo da uvažavamo tu njihovu snagu, jer je varljiva baš kao i paukova mreža. Stalno smo svedoci dvostrukih standarda. Zapadnjaci ne izvlače pouke iz prošlih grešaka nego samo nastavljaju po starom. Ne treba trošiti energiju na borbu protiv imperijalizma. Oni su takvi kakvi su, sposobni da nas uvuku u svoje igre, vrte kako hoće i da nas na kraju poraze. Bolje da stvorimo našu igru koja će da bude humanija i čovečnija od njihove. Umesto da se žalimo što je mrak - upalimo sveću ili svetlo. U našoj kulturi imamo jednog mudraca Lukmana, koji je na pitanje od koga se učio mudrosti odgovorio: "Od glupaka. Gledao sam šta oni rade i shvatio da to ne treba da radim".
LICEMERNE PRETNjE AMERIKE
Koncept mira koji Zapad promoviše je, po Ahmadzadeovim rečima, lažan.
- To je samo predah između dva rata, samo jedno beskonačno produžavanje stanja sukoba i iluzije. Nema ustajanja u odbranu mira a da nije humanost i čovečnost na istom koloseku. Siti smo menjanja teza na javnoj sceni i lažnih diskursa. Nama prete Amerikanci koji imaju 3.000 atomskih bombi, zato što pokušavamo nešto što nije ni u povoju atomska bomba. Stalno nam prete za ono što ni ne nameravamo da uradimo.
novosti.rs
Film „Dara iz Jasenovca“: Svet mora da čuje istinu o ustaškim zločinima
Bob Geldof zatvara Nišvil
U Briselu održana centralna promocija 53. Bitefa
Da li smo postali deo uelbekovske provokacije
“Uelbekovština” gorkog ukusa
6. ŠEKSPIR FESTIVAL: "Ričard Treći" podiže zavesu
64. Sterijino pozorje: "Hasanaginica" ispred svih
Jugoslovenska kinoteka: Zlatni pečat za zlatnu petorku
Predstavljen program 28. "BELEFA": Povratak Šerbedžije
Uelbek izabrao Srbiju
Otvoren festival Mirdita, dobar dan
Iza Dušice Žegarac ostalo 80 uloga koje su obeležile našu kinematografiju
Najkulturnija noć u Srbiji
Kad je pozorište bilo ispred života
Teatar je shvatao kao idealno mesto za život
Završen 12. Beldoks: Pobednici Marković i Gravaja
|