|
Centar protiv krijumčarenja umjetnina (CPKU) iz Tuzle objavio je bazu podataka oukradenim umjetninama iz Bosne i Hercegovine. Na tom spisku se nalazi 109 djela među kojim su četiri slike iz lične kolekcije Envera Mulabdića.
Iako je njihova krađa davno prijavljena, još uvijek nisu vraćene vlasniku i nalaze se u privatnoj zbirci kolekcionara iz Novog Sada. U međuvremenu su se našle na spisku nacionalnog dobra Srbije iako su proglašene nacionalnim dobrom Bosne i Hercegovine.
Baza nestalih djela će se povremeno dopunjavati jer CPKU kao nevladina organizacija ne raspolaže svim podacima, i uglavnom radi na osnovu obraćanja vlasnika, koji nisu dočekali da im se djela vrate, kaže predsjednik Centra Dženan Jusufović.
"Među njima su i četiri slike iz privatne kolekcije Envera Mulabdića, koje su vrlo vrijedne i koje su proglašene nacionalnim dobrom BiH. U međuvremenu su, prema podacima kojim raspolažemo, ova djela postala nacionalno dobro Srbije. Vidjeli smo kataloge u kojim se nalaze ukradene slike, jer se one postavljaju na izložbama", ističe Dženan Jusufović.
Na žalost, navodi Jusufović, navedena umjetnička djela još uvijek nisu na Interpolovoj stranici ukradenog umjetničkog blaga BiH, ali su "konačno sastavni dio baze podataka nestalih bosanskohercegovačkih umjetnina".
"Svi podaci su prezentovani prije dvije godine na Međunarodnoj konferenciji u Tuzli, uključujući i prijavu gdje se ta djela nalaze. To isto smo objavili na izložbi 'Velikani likovne umjetnosti - nestala djela' koja je održana u Sarajevu, gdje je takođe javnost upoznata s tom krađom a što je i nama u prvo vrijeme izgledalo nestvarno", kaže Jusufović.
Kolekcionar iz Bosanskog Novog Enver Mulabdić, po zanimanju arheolog, danas je kustos Muzeja Unsko-sanskog kantona u Bihaću. Krađu dijela bogate kolekcije je prijavio nadležnim organima 2006. godine. Tvrdi da su njegove vrijedne umjetnine postale vlasništvo kolekcionara iz Novog Sada, Đure Popovića, što je potvrdio u razgovoru za RSE.
"Radi se o tri ulja na platnu čiji su autori Đoko Mazalić, Petar Tiješić, Vilko Šeferov i o bronzanoj skulpturi autora Frane Kršinića. Cijela kolekcija Mulabdić proglašena je nacionalnim dobrom Bosne i Hercegovine, a prije toga je imala status nacionalnog spomenika. Trideset radova je tu, gdje su uključene i te četiri nestale slike", kaže za kolekcionar Enver Mulabdić.
Mulabdić priča da je kolekcija bila u mom stanu u Bosanskom Novom.
"Mi smo 23. jula 1992. godine, u jednom danu protjerani, 16.000 ljudi. Otišli smo s najlonskim kesama u rukama, tako da sam morao kolekciju ostaviti kod susjeda sa kata. Kad sam se vratio iz Njemačke 1998. godine, nastojao sam vratiti svoja umjetnička djela, što sam i uspio osim četiri djela, najvrednija", navodi Mulabdić.
Prema njegovim saznanjima, jer je "obavio brojne razgovore uglavnom s kolegama arheolozima", slike su završile u Novom Sadu i nalaze se u kolekciji Đure Popovića.
"Novi Sad će biti evropska prijestonica kulture 2021. godine i oni računaju na Đurinu kolekciju da će biti izložena. Popović je već izlagao slike 2008., 2012., a 2016. u jesen izlagao je 50 slika srpskih slikara. Na koricama je bila slika Đoke Mazalića, to je remek-djelo, prema riječima Azre Begić, 'Magdalena' iz 1930. godine, formata 78x98 cm. Na toj izložbi su bila djela Save Šumanovića, Konjovića, Peđe Milosavljevića, ali na koricama je bila moja slika – što znači koja je njena vrijednost i koji je to kvalitet. Najgore je što se to sada predstavlja kao umjetničko blago i nacionalno dobro Srbije", riječi su Mulabdića.
Na pitanje kako je došao do saznanja da bi se otuđene umjetnine mogle nalaziti u Novom Sadu, kod Popovića, Enver Mulabdić kaže:
"Ja sam pokušavao od 1999. da doznam gdje se slike nalaze i tragao sam sve do 2006. godine. Te godine sam doznao da se najvjerovatnije nalaze u kolekciji Đure Popovića. On javno uz katalozima pokazuje moje slike. Sve sam uporedio sa mojim dokazima o vlasništvu, koje imam. Federalnom MUP-u sam prijavio krađu 14. jula 2006. godine. Federalni MUP ništa nije poduzeo, nije prijavio Interpolu. Nisu uradili svoj posao kako treba."
Na Interpolovoj stranici Bosna i Hercegovina traga se za 14 umjetnina, a na spisku koji je objavio Centar protiv krijumčarenja umjetnina, radi se o 109 djela.
"Osim privatnih slika, traga se za djelima koja su nestala iz Umjetničke galerije BiH i Međunarodne galerije potreta iz Tuzle. To su djela Božidara Jakca, Ismeta Mujezinovića, Safeta Zeca, Ferdinanda Hodlera, grčkih i italijanskih majstora... nestali su i islamski rukopisi, kao i neki drugi. Tu je i unikatni nakit, novčići, iskopine iz srednjovjekovnog perioda", kaže Dženan Jusufović.
"Nevjerovatna inertnost bh. vlasti"
Jusufović ističe da u bazu još nisu stavljeni podaci vezani za krađu kompletne zbirke djela slikara Ljube Laha iz Bugojna, kao ni za krađu slika prošle godine iz ateljea Marija Mikulića, pa i krađu iz Muzeja Istočne Bosne u Tuzli.
"Javlju nam se ljudi koji kažu da su svjedoci krađa umjetničkih koja su išla prema Srbiji ili umjetnina iz Počitelja, Stoca, koja su otišla prema Hrvatskoj. Ima toga dosta. Trebalo bi napraviti specijalizovanu kancelariju u kojoj bi bili i pripadnici policije, tužioci, sudije i stručna lica i tako bi se došlo do potpune i jasnije slike ukradenog blaga. Za neke stvari nećemo nikada naći trag ali za većinu se može utvrditi gdje su otišle i onda ih tamo tražiti", poručuje Jusufović.
Enver Mulabdić ističe da je Bosna i Hercegovina nevjerovatno inertna u potrazi za svojim umjetničkim blagom.
"Zamislite, Centar protiv krijumčarenja umjetnina iz Tuzle, formiran je tek nedavno, 20 i više godina nakon zaršetka rata. I to u Tuzli, zar nije logično da je uspostavljen u Sarajevu? I to je nevladina organizacija. Meni je to nelogično i stalno se pitam u kakvoj to državi živim?", kaže Mulabdić.
Kolekcionar Mulabdić podsjeća da su odavno tadašnji predsjednici Srbije i Hrvatske, Boris Tadić i Ivo Josipović, razgovarali o vraćanju ukradenih umjetnina.
"Hrvatska potražuje 31.000 takvih djela a već je 27.000 vraćeno. Bosna i Hercegovina nije niti jedan jedini predmet tražila. Da čovjek propadne u zemlju! Ništa nije traženo! Bosni ne treba ništa, to je jezivo", ocjenjuje Enver Mulabdić.
Potrage bez rezultata
Zašto lako nestaju umjetnine iz Bosne i Hercegovine, za koje država ne pokazuje interes?
Dženan Jusufović kaže da je njihov cilj bio objava baze podataka, kako bi se uradio najznačajniji dio posla.
"Kad smo prije dvije i po godine krenuli s ovom pričom, ljudi jednostavno nisu shvatali o čemu se radi. Nikako nisu shvatali da je to kriminal, krađa, da ne kažem uništavanje državne imovine, da je to profitabilno. Sad, kad je izašla ova baza, mislim da su počeli uviđati da je to nešto ozbiljno, da se u cijelom svijetu ozbiljno pristupa tome", konstatuje Jusufović.
Nije samo problem ono što se ukrade u BiH, nego je problem i što se Bosna koristi kao tranzitna zemlja, ukazuje Dženan Jusufović.
"Mi smo (BiH) potpisali niz konvencija, međutim, one nisu usklađene sa zakonima. Mi imamo i Ministarstvo civilnih poslova BiH u čijoj nadležnosti treba da bude i ova oblast. Imamo Ministarstvo sigurnosti, imamo UNESCO BiH, imamo strukture, i kantonalne, i federalne, entitetske, državne, ali nikako da nešto krene. Ukradeno blago je tako postalo lak plijen drugih umesto da se njime ponosi BiH", mišljenja je Jusufović.
Treba podsjetiti da je iz Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine ukradeno 50 pravoslavnih ikona, tri iluminirana islamska rukopisa i dva vrlo značajna djela Ferdinanda Hodlera. To INTERPOL i dalje potražuje, međutim, rezultata još uvijek nema.
Tokom ratnih godina, bili su brojni primjeri pustošenja muzeja, galerija, privatnih zbirki, javnih institucija kada je ukraden veliki broj umjetnina, pretežno slika. Krađe se dešavaju i sada. Najvećem broju njih, nikada se nije ušlo u trag.
Iako je novčana vrijednost otuđenog blaga izuzetno visoka, najveću štetu ima država BiH, koja je osakaćena za veliki broj umjetnina koje su činile njenu kulturnu baštinu i nacionalno dobro.
slobodnaevropa.org
|
