Sela na obroncima Čemernika i Ostrozuba na jugu Srbije sve su napuštenija, a Bistricu, već skoro deceniju čuva samo Radosav Raša Veličković.
Četrdesetdvogodišnji Radosav Veličković jedini je stanovnik sela Bistrica u opštini Crna Trava, javlja RTS.
Na put kroz gustu četinarsku i bukovu šumu ka 1.350 metara nadmorske visine kreću samo namjernici. Psi su mu, kaže Radosav, jedino društvo već osam godina od smrti majke.
"Teško je, nije lako živjeti sam, psi su mi jedina razonoda", kaže Radosav.
Vješte i vrijedne ruke Raša ima. Samo ručno rende i kreće stvaranje, više za svoju dušu, jer da nije posla bilo bi mnogo teže.
"Ne mogu ja da sjedim, da ne radim ništa, eto uzmem i pravim, samo nekada je bilo više posla, a danas stolove, klupe i ograde pravim samo po narudžbini", kaže on.
Na pola puta, daleko i od Crne Trave i od Vlasotinca, a bez puta. Ni tamo ni ovamo, zaboravljena. Pa opet jedini Bistričanin se ne žali.´
Direktor Centra za socijalni rad Vlasotince i Crna Trava Momčilo Ignjatović kaže da je to velika, razuđena teritorija, ali da se trudie da stignu do svih kojima je pomoć neophodna poput Raše iz Bistrice koji je u najizolovanijem dijelu opštine Crna Trava.
"Donosimo hranu, lijekove", dodaje on.
Na planini Ostrozub kaže da su ostajali samo oni koji nisu imali gdje. Nekada je Bistrica imala i školu, jer je u svakom od 50 domova bilo po pet ukućana.
Slika je ovde potpuno drugačija kada ljeto dođe. Otvaraju se kuće, oživi selo. Ali treba izdržati od septembra do juna. Zato se kapija njegovog domaćinstva širi svakome sa radošću i zahvalnošću.
Radosav se obradovao i posjeti ekipe TV centra RTS-a u Leskovcu.
"Svakom se iskreno obradujem, evo i vama, stvarno nisam očekivao, veliko vam hvala", kaže on.
Do prvih komšija i susjednog sela ima osam kilometara. Samoća se uči i jača, samo treba oslušnuti, poručuje Raša na rastanku. Izgleda da to mogu jedino posebni i hrabri.
