glavniBanner
Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi

 

Homepage Übersetzung  

eu7 vojska rs zaev777
pasos agencija skupstina000 Vetrenjacce alas novak1111111

Second Second Second Second Second Second Second Second Second Second Second

Ljubiša Ristić: Usred smo zavere sa neizvesnim ishodom

izvor: novosti online       foto:   vn                                                                     16.10.2017

ljubisa-ristic

Jubilarnu četrdesetu sezonu KPGT obeležiće s pet novih predstava, ali i sećanjam na slavne početke nesvakidašnjeg koncepta u pozorišnom životu ondašnje Jugoslavije - upravo u ovo vreme počele su u Zagrebu probe čuvenog "Oslobođenja Skoplja" Dušana Jovanovića, čija je premijera održana u dvorištima Gornjeg grada. Predstava je ostala na repertoaru više od jedne decenije (sa 750 izvođenja širom sveta), a poslednji put je odigrana 1990. godine u Lenjingradu: njen kraj simbolično će obeležiti i završetak jedne, ne samo umetničke epohe...

- Nažalost, naš jubilej proći će potpuno nezapaženo. Predstave KPGT nemaju odjeka u medijima. Teško dolaze do TV emisija iz kulture, pa i beogradskih hronika i jutarnjih programa. Neke televizije, doduše, objave šta igramo, pozovu me i da gostujem, a onda uglavnom pitaju o politici - s potpunom sigurnošću i ironičnim osmehom kaže tvorac KPGT, mnogima omiljeni reditelj Ljubiša Ristić i (često tim istim) omražena partijska figura nekadašnjeg JUL-a.

Ipak, vi spremate "gvozdeni repertoar" starih naslova i pet premijera?

- Sezona će, svakako, biti bogata. Do Nove godine postaviću na scenu Sartrov komad "Iza zatvorenih vrata", Makijavelijevog "Vladaoca", "Pohvalu ludosti" Erazma Roterdamskog i "Duhovne vežbe" Ignasija de Lojole. Peta predstava radiće se po romanu Puriše Đorđevića "Ljubavna priča", objavljenom pre tri decenije u časopisu "Gradac". Nas dvojica napravili smo zajedno i "Tajnu Crne ruke". Mnogo sam učio na Purišinim filmovima, potom i primenjivao naučeno. Inače, to je prvi gej roman u našoj literaturi, pre toliko godina govorio je o stvarima o kojima se tek danas slobodno priča. Napisao ga je čovek sjajnog talenta i velike mudrosti.

S kojim motivom ste se opredelili baš za ovo delo?

- Želim predstavu koja će po stilu i metodu biti slična onima s početka KPGT, "Karamazovima" i "Oslobođenju Skoplja". Odlikovale su ih fragmentarna dramaturgija i teme iz bliske prošlosti, kao što su rat, okupacija, Informbiro. U "Ljubavnoj priči" reč je o socijalnim lomovima i promenama šezdesetih godina prošlog veka, zaključno s privrednom reformom, Brionskim plenumom i studentskom pobunom 1968.

U toj deceniji desilo se mnogo stvari koje su uzdrmale svet?

- Ikone iz šezdesetih i danas žive. "Desila" su se braća Kenedi, Če Gevara, kineska kulturna revolucija, otpor ratu u Vijetnamu, bejbi-bum generacija. To je vreme velikih priprema za velike svetske promene. A na šezdesete i seksualnu revoluciju, levičarske i hipi pokrete, krik jedne generacije za slobodom, socijalnom pravdom i društvenom promenom - reakcija je bila konzervativna, neoliberalna. U mnogim društvima pojavio se strah od tolike energije. Doveo je do toga da su se sve države u svetu uozbiljile. Od tada i nema spontanih pokreta, umireni su klasni sukobi, sve je pod kontrolom i organizovanim odgovorom države. Gde god vidite da se stvari dešavaju na ulici, odmah se pitate ko stoji iza njih... Nijedna država se više ne usuđuje da reskira sa tim.

Hoćete da kažete da je svaki iskreni bunt onemogućen i unapred obesmišljen?

- Paradoksalno, koliko god čudno, danas imamo svet u kome su političke promene rezultat delovanja aparata sile vojske i policije. "Promene" su zapravo rezultat trenutka u kome aparat nasilja promeni stranu, a režim se presvuče u drugo odelo - sve što se dešava na ulicama samo je dekor i propaganda. Svejedno da li je to u SAD, Rusiji ili kod nas. Da je to tako, pokazuju neobične okolnosti oko fenomena terorizma u svetu u kojem je skoro nemoguće prepoznati bilo kakvu spontanu akciju. Iza i najstravičnijih događaja prepoznajemo ruku neke državne organizacije, spolja ili iznutra, koja priređuje takve događaje.

Znači li to da je ID samo pokriće neke druge "tajne, crne ruke"?

- Ko je napravio ID i zašto? To nisu nikakve teorije zavere već poznata istorija. Dok mi ovde sedimo i pričamo, razne države već snabdevaju i organizuju mnoge terorističke grupe, osmišljavaju njihovu ideologiju i regrutuju mlade ljude. Bilo u Španiji ili Latinskoj Americi, možda će pokušati da destabilizuju Kinu, izvrše udar na Rusiju, SAD, Evropu... Čim čujete da neko odbacuje nešto kao teoriju zavere, znajte da učestvuje u zaveri!

Gde smo tu mi?

- Mi smo usred zavere, na važnom mestu sa neizvesnim ishodom.

I u Srbiji, kao nekada Jugoslaviji, ukrštaju se dve interesne sfere?

- Sve je to priča o Jugoslaviji. Zvali je Jugoslavija, region ili zapadni Balkan... Sve je to jedna stvar u kojoj je Srbija srž problema, jer je njen geostrateški položaj u svemu tome bitan. Ni kultura, ni ekonomija, ni ideologija. Bitni su putni pravci. Dunav, moravsko-vardarska dolina, bitne su veze između Azije i Evrope - ključni pravci kretanja vojnih efektiva i strateška kontrola tog prostora. Nije slučajno da se velika sila koja se pomalja u 21. veku, a to je Kina, meša u taj proces svojim putevima svile. I očigledno će to sledećih pedeset godina biti glavni svetski proces vezan za naš geostrateški prostor. Zato SAD i Rusija moraju ubrzano da postignu dogovor: da se pridruže ili da to spreče.

Dok je klackalica u ravnoteži i mi smo mirni?

- Još se kuva, ništa nije rešeno, ali se ide ka dogovoru. Zato još ne možemo da budemo deo EU, zato zemljom upravljaju američki kadrovi, ali najjači uticaj ostvaruje Rusija. A ekonomski, na naš svakodnevni život, najsnažije utiču Nemačka, Kina, uskoro i Turska. I svako traži svoje mesto.

Koliko će onda mesta ostati nama?

- Što je njih više, za nas ima više mesta! I to je paradoks cele situacije. I ekonomske, i političke, i vojne. Čim neko pokuša da razjuri ostale i sam postane gazda, mi smo u katastrofi.

Šta je sa Kosovom?

- Ono je samo epizoda u toj istoj priči. Jedan unutrašnji problem u koji je nasilno, na našu teritoriju, smeštena strana vojska. Nije to nikakva nezavisna država. Ta tobožnja nezavisnost i njeno priznavanje samo su izgovor da se na našu teritoriju trajno stacionira američka vojska i evropska civilna administracija. A to izaziva reakciju druge strane koja odmah gradi enormne obaveštajne kapacitete na našoj teritoriji, pseudohumanitarne centre i medijsku akciju, što sve, naravno, razumemo kao opravdanu i očekivanu reakciju na grubu upotrebu sile od strane SAD, Nemačke, EU.

Kakvom epilogu možemo da se nadamo?

- Zašto epilog, nije to kraj istorije? Fukujama je beznačajni aparatčik Stejt departmenta, kojem se dive naši "filozofi" i "eksperti". Ja sam rođen u Prištini, moja je porodica tamo od turskih vremena... Tu stvar moramo da razumemo direktno i veoma jednostavno: država ima real-politiku, međunarodne okolnosti, saveznike i protivnike koji se menjaju iz meseca u mesec, iz godine u godinu. Ko zna šta nosi dan, šta noć. Albanci su sto godina, uz pomoć svih okupatora Srbije i Jugoslavije, tražili način da stvore svoju državu na našoj teritoriji. U ljubavi i ratu sva su sredstva dozvoljena: i laž, i prevara, i nasilje, i izdaja... Niko nas ne sprečava da u sledećih sto godina činimo ono što čine svi kada hoće da brane svoju državu ili teritoriju. U drugačijem svetu to bi bila stvar dogovora, sporazuma. Kao što rekosmo, u svetu u kojem mi živimo, kao u ljubavi i ratu - sva su sredstva dozvoljena.

POREMEĆENA RAVNOTEŽA U EVROPI

Kažete da nam je sudbina da budemo podeljeni između SAD i Rusije?

- Nije sudbina već sporazum koji je davno napravljen između velikih sila, ali su obe - i Rusija i SAD - u više navrata pokušavale da privremeno ili za stalno razvrgnu taj sporazum koji se obično vezuje za Jaltu. Ali, to se uvek pokazalo nesvrsishodno i opasno po mir u svetu. Znači da je jedino prirodno stanje na jugoistoku Evrope, ovde kod nas - neka vrsta ekvilibrijuma kojim će se poštovati velike sile u ovom delu sveta, a samim tim i stvoreni uslovi za miran život i razvoj. Kad god se taj ekvilibrijum poremeti i uticaj prevagne na jednu od strana, eto nevolje za nas od onih drugih: ili će nam rasturiti zemlju kao Rusi i Nemci devedesetih, ili će nas bombardovati kao Amerikanci 1999. godine. Svi ti događaji su rezultat poremećene ravnoteže na jugoistoku Evrope, a to znači u čitavoj Evropi.
 

novosti.rs

 

Počeo 8. „Bosifest“

Otvoren 49. BEMUS: Glinka pred beogradskom publikom

Više od 20 sastava na 33. Beogradskom džez festivalu

Nemački ambasador Aksel Ditman otvorio 6. GeteFest

Završen 51. Bitef: "Olimp" na vrhu

Priznanje za "Kustendorf" : „Kustendorf“ među 25 svetskih festivala koji su najviše „kul“

"Žika Pavlović" mladoj Hani Jušić

Počinje 51. BITEF: Uz televizor 24 sata

Zelenović: Osvojili smo evropsko prvenstvo u filmskim festivalima

Žika Pavlović za Kustu

Darko Bajić: Evropa ima i od nas šta da uči

Svetske zvezde u programu Beogradskog džez festivala

Kineski kulturni centar u Beogradu – prvi na Balkanu

Počeo 84. Vukov sabor: Slava velikanu i učitelju Stefanu

Preminuo Ljubiša Samardžić

„Evropski Oskar”: Spotiče nas 7.200 evra godišnje

Počela javna rasprava o Strategiji razvoja kulture

 

 

 

second_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_button