Hidroelektrana Delibašino selo propada
izvor : n1 foto: n1 05.11.2016.
U naselju Trapisti u Banjaluci decenijama propada Hidroelektrana Delibašino selo, izgrađena pre 117 godina, jedna od prvih elektrana na Balkanu i u Evropi. Rukovodstvo "Elektrokrajine", preduzeća u čijem je vlasništvu HE Delibašino selo, sledeće godine će odlučivati o tome da li će ovaj objekat biti pretvoren u muzej početaka elektrifikacije.
Sve zasluge izgradnje HE Delibašino selo davne 1899. pripadaju redovnicima franjevačkog samostana Trapisti, po kojima je to banjalučko naselje i dobilo naziv. Zahvaljujući ovoj hidroelektrani Banjaluka je bila među prvim gradovima koji su dobili struju, a prema podacima istoričara bilo je to osam godina pre Zagreba.
Ovaj objekat bio je u funkciji sve do 1984. godine, kada je zbog nabujalog Vrbasa prestala sa radom. Danas je ova hidroelektrana u dobrom stanju ako se uzme u obzirom da se radi o objektu koji je izgrađen pre više od veka. Hidroelektrana nije zaključana i išarana je raznim grafitima, ali njeni temelji odolevaju vremenu i prirodi, pa su "preživeli" razne nivoe reke Vrbas.
Na starim turbinama nedostaje tek poneki zupčanik napravljen od drveta. Prozori su ostali bez stakla, ali par sačuvanih prozorskih okvira svedoči o lepoti ovog objekta. Osim objekta hidrocentrale zubu vremena i nepredvidivom Vrbasu odolela je i većina betonske brane.
Danas su najčešći posetioci ribari koji često pecaju na ovom mestu. Jedan od njih je i Radoslav Rogić, sportski ribolovac, koji ponekad i kada ne peca prošeta do hidrocentrale.
"Žao mi je što ovakav objekat propada, što nije saniran. Za mnoge stvari se daju bezveze pare, umesto nešto ovakvo što je značajno i za grad i opšti interes", rekao je ovaj ribolovac.
Predrag Klincov, portparol preduzeća "Elektrokrajina" u čijem vlasništvu se nalazi ovaj istorijski objekat, kaže da je HE Delibašino selo jedna od najstarijih na Balkanu. Izgrađena je i počela je sa radom 1899. godine za potrebe prostorija i industrijskih pogona katoličkog reda u Trapistima kraj Banjaluke.
Prema njegovim rečima, ova hidroelektrana je na početku imala dve turbine od 60 konjskih snaga. Istovremeno sa njenom izgradnjom tadašnja Gradska uprava Banjaluke pokrenula je elektrifikaciju grada, odnosno gradnju prve mreže za rasvetu u domaćinstvima i javnu rasvetu u centru grada. Paralelno s Banjalukom, elektrifikovale su se i najrazvijenije države u Evropi.
Zahvaljujući struji koju je proizvodila centrala Delibašino selo već 1902. godine osvetljene su prostorije Gradske uprave, pojedine javne služne, dve željezničke stanice u gradu u predgrađu i u centru, kao i pojedina domaćinstva blizu same hidroelektrane.
"Hidroelektrana je 1910. godine povećala svoju snagu na 300 konjskih snaga. Nažalost usled nabujalog Vrbasa 1913. godine koji je probio branu samostan i grad ostali su u mraku. Procenjeno je da se mora graditi betonska brana pa je do proleća 1914. godine izgrađena i betonska brana hidroelektrane Delibašino selo, tako da je do 1922. godine bila jedini snabdevač grada električnom energijom, sve do otvaranja termo elektrane na ugalj u naselju Lauš", istakao je Klincov.
Kada je u pitanju obnova, prema njegovim rečima "Elektrokrajina" je od Ministarstva industrije energetike i rudarstva RS 2007. godine dobila koncesiju za izgradnju mini hidroelektrane sa pokušajem revitalizacije hidroelektrane Delibašino selo.
"Angažovani strani konsultanti su procenili da na tom mestu zbog devastacije postojećeg objekta nije moguće napraviti novu hidroelektranu, već bi ona morala biti pomerena malo uzvodno, što je otvorilo problem imovinsko-pravnih odnosa sa Katoličkom crkvom koja je osporavala deo zemljišta", rekao je Klincov.
S obzirom na činjenicu da sam objekat više ne može se vratiti u prvobitnu namenu, odnosno da proizvodi električnu energiju "Elektrokrajina" je došla na ideju da se tu napravi muzej.
"U saradnji sa Zavodom za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasleđa RS i Gradom Banjaluka, pokušaćemo da se tu izvrši restauracija samog objekta i postrojenja i da se to pretvori u muzej početaka elektrifikacije na ovom području", naglasio je Klincov.
Kako bi ovakav muzej bio finansijski samoodrživ postoje i ideje da se pored njega otvori i restoran sa terasom za posetioce i turiste.
Klincov naglašava da će se restauracija, ukoliko do nje dođe, u potpunosti raditi u skladu sa planovima Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasleđa RS.
n1info.com
|