glavniBanner

 

Homepage Übersetzung  

second_button 

second_button 

second_button 

second_button 

second_button 

second_button 

second_button 

second_button 

second_button 

BRISEL_ protest-11 makedonija protest
maric tito7 vakcina88 bekim2 cvetkovic1

second_button 

second_button 

second_button 

second_button 

second_button 

second_button 

second_button 

second_button 

second_button 

Stevo Karapandža: Ostale su samo velike tajne majstora

 

izvor: rse   foto: rfe

04.05.2017

 

karapandza

Vitalan, nasmijan i zaljubljen u kuvanje – i u 70. godini. Iako u penziji, prati kulinarske trendove i sudi na takmičenjima struke kojoj je podario svoj radni vijek. Kaže da u globalizovanoj kuhinji više nema svrhe čuvati "male tajne velikih majstora".

Najpoznatije gastronomsko ime nekadašnje Jugoslavije Stevo Karapandža i danas uživa u kuvanju.

"Živim u Lovranu, kraj Opatije, ali me zovu na razna mjesta da budem u žiriju na kulinarskim takmičenjima. U penziji sam, ali i dalje pomažem u nekim opatijskim hotelima, jer uvijek ima posla oko nekog novog jelovnika. Zaista uživam u zasluženoj mirovini i kuvanju", navodi Karapandža.

Puno prije nego što su kuvari postali globalne TV zvijezde, mnogi iz nekadašnje SFRJ su svakog četvrtka bili pred televizorima i zapisivali Karapandžine recepte.

Kroz studio Radio-televizije Zagreb su prolazila najpopularnija imena tadašnje javne scene, a zaštitni znak emisije "Male tajne velikih majstora kuhinje" bio je song Arsena Dedića: "Ali nekih stvari ima što ne govore se svima, što se samo nekom šapnu, ti znaš...".

U međuvremenu je kulinarstvo postalo medijska atrakcija, pa pitamo Karapandžu da li je danas moguće sačuvati "male tajne velikih majstora".

"Tehnologija je danas sve učinila dostupnim. Samo kliknete i možete naći bilo koje jelo, iz bilo kog dijela svijeta. Ali, ipak čujem priče: "Skinula sam neki recept sa interneta, ali jelo ništa nije valjalo". Nekad su se recepti prepisivali od baka i mama, čuvali se u tekama, a neki se čuvali kao tajne. Danas toga više nema, nema to ni smisla, ni potrebe", ističe čuveni kuhar.

Kuvanje za Tita i Sinatru

U biografiji Steva Karapandže je zapisano da je sa nepune 24 godine bio šef kuhinje sa sto ljudi, pekarom, poslastičarnicom, dvanaest banket-sala.

Njegove knjige recepata su se 80-ih godina prodavale u stotinama hiljada primjeraka.

Početkom devedesetih se iz Zagreba odselio u Švajcarsku, gdje je sve do penzije imao svoj restoran.

Tokom svih tih godina kuvao je za mnoge poznate ličnosti, ali kaže da nikada nije želio da njihova imena koristi za sopstvenu promociju.

"Kažu – Stevo je kuvao za Tita! A ja sam kao šef kuhinije u zagrebačkom Interkontinentalu imao stotinu ljudi koji su radili sa mnom, i svi su oni kuhali za Tita. Ali niko ne kaže – onaj je prao salatu za Tita, ili ovaj je čistio krompire za Tita. Dobro, za Sinatru sam radio famozne špagete, dok sam radio u londonskom Savoju. Sinatra je u Londonu imao koncerte i boravio u hotelu skoro mjesec dana. I pročulo se za moje špagete koje sam radio za jednu grupu nas u kuhinji. Jednog dana mi kaže šef: 'Sad ćeš ih pripremati i za Sinatru' ", priča on.
Karapandža kaže da nikad nije pravio razliku u pripremi jela za bilo kog gosta.

"I ne bi bilo pošteno da sam nekome dao bolji, a nekome lošiji komad mesa. A, naravno, da je u mojoj karijeri prošlo mnoštvo poznatih ljudi, pa radio sam 'Vegetu' 20 godina, znači preko tisuću emisija. Veliki broj poznatih imena se okrenulo na mojoj tavi", dodaje on.

I Karapandži se desi da mu jelo zagori. Doduše, samo kada u svom domu priprema paštafažolu, jedno od omiljenih jela sa pasuljom.

"Desi se, kako da ne, kad dinstam luk, a zazvoni telefon. Posle vidim, zagorjelo! Ali, ništa strašno. Pa, niko nije savršen, zar ne?", zaključuje Stevo Karapandža.

slobodnaevropa.org

 

 

Država će obezbediti sredstva za završetak radova u Hramu

Godišnjica smrti Tita: za neke "najvećeg sina", za neke zločinca

I Rimljani su voleli slaninu

Najpre spomenik Stefanu Nemanji, a zatim i muzejski kompleks

Šta zna ljekar šta je HIV

Plavi voz i dalje čuva uspomenu na Jugoslaviju

I matematika u BiH ima naciju

Freedom House: Tamni horizont slobode medija

Nemački postao drugi najvažniji strani jezik u Srbiji

Ukradene slike iz BiH, nacionalna dobra Srbije

Vrhunskih kuvara sve manje, a posla sve više

Srbi i Turci u 19. veku – život između četiri kapije

Rođendan besmrtnog Marka Kraljevića

Od opljačkanih ateljea i muzeja do crnog tržišta

Ekonomist pita: Srpskohrvatski ili četiri jezika?

Dvor kao Muzej državnosti?

Godišnjica napada na Jugoslaviju u Drugom svetskom ratu

Borna Sor: S Belim je došlo 21. stoljeće na ove prostore

Aduti su pršut, sir i vino

Počeo izlazak Britanije iz EU

Svetinja spremna za mozaik

Čudo Lepenskog vira

Spavao u "Bristolu", za napojnicu dao - olovke

Naslednici Crne ruke izvršili puč 27. marta

Od "sramote" Paštrovića vinuo se do svetske slave

Nehru dobio Paju Jovanovića

Ruska škola u Beogradu - prvi Srbin u kosmosu, za 25 godina?

Kome smeta uspostava nacionalnog parka „Drina”

Bunt građana: Umesto prekrečenog murala crteži polnog organa

U kladionicama na kandidate ulažu i po više od milion dinara

Srpska kafana u J.Koreji : U Seulu jagma za ćevapima

Kako je “Plastični Isus” potkačio Tita

 

 

 

kontakt

uslovi koriscenja

naslovna

servis