glavniBanner
Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi

 

Homepage Übersetzung  

ana-brnabic1 nestali ambasada1
ambasada rusije nenad-popovic han11 eu_posao olga-danilovic sale444

Second Second Second Second Second Second Second Second Second Second Second

Kiš umirao pored Kapora, Pekić ga ožalio u kafani

izvor: novosti online     foto: vn                                                                     14.11.2017

djuricic

Oskar Davičo je voleo oružje, navijao za Partizan, pušio po 100 cigareta dnevno, ali najveća strast bio mu je - lov. On i supruga Branka stanovali su na Voždovcu. Davičo bi iz lova doneo zeca, odrao ga, a Branka ga ostavila u plavoj šerpi na terasi, da prenoći. Kad ujutro, eto ti komšinice. Poranila: "Jao, dobar dan, izvinite, stanujem ispod, s vaše terase kaplje krv." A Branka će na to hladnokrvno: "Sve je u redu. Ubila sam muža, sad ću da sklonim leš."

Ovo je samo jedna od mnogobrojnih anegdota iz života ovog, ali i devet drugih pisaca, čije je životne krokije sumirao Aleksandar Đuričić u knjizi "Čuvarkuće - Udovice pisaca". Iz razgovora sa suprugama Borislava Pekića, Milana Oklopdžića, Milorada Pavića, Antonija Isakovića, Mome Kapora, Daviča, Đorđa Lebovića, Libera Markonija, Petra Krdua i Mirka Kovača, ali i iz intimnih dnevnika, prepiske, razgovora sa prijateljima, objavljenih knjiga i neobjavljenih spisa, Đuričić je istakao sentimentalno putovanje kroz njihove, često međusobno isprepletane, živote i ljubavi.

Ali i kroz jedno vreme, kada se kod Kapora išlo na dimljena rebarca kroz zajedničko dvorište u kom se suši veš, kad je Antonije Isaković satima stajao ispod prozora prelepe Leposave Milanin i nemo je gledao kroz krošnju lipe, a Mika Oklop zviždukom zvao buduću ženu Branu na malo džeza ili čašu vina kod "Grka" ili "Madere". Udovica Mirka Kovača prvi put se poverila baš Đuričiću od kada su Kovačevi otišli, devedesetih godina, iz Srbije, a Leposavi Milanin bila je to poslednja ispovest - godinu i po kasnije upokojila se.

kis

- Svim ovim ženama, mojim saputnicama na dvogodišnjem putovanju kroz život jugoslovenskih književnika, zajedničke crte su borbenost i istrajnost da nastave da žive sa svojim najvećim ljubavima i posle njihove smrti - kaže Đuričić za "Novosti". - Dirljiv je taj njihov prkos da sačuvaju dela svojih muževa na književnoj vetrometini koja sada vlada. Svaka od njih je, naravno, priča za sebe, ali neke spajaju suze: skoro reka je izlivena dok je Ana Krdu govorila o tome kako je njen Puiu (tako je zvala svog Petrua) patio kada je Književna opština Vršac izbačena iz Sterijine kuće, a Ksenija Marković je prolila potok sećajući se kako se Libero Markoni borio sa vetrenjačama i boemijom, pre nego što je pod nerazjašnjenim okolnostima pronađen mrtav na stepeništu zgrade u kojoj je imao atelje.

Ljiljana Pekić posle Borislavljeve smrti nije umela da hoda sama, spasle su je kasete na kojima je snimao svoje beleške, koje nikada pre toga nije čula. Slobodana Matić i sada, četiri godine posle odlaska Mirka Kovača, kada gleda neki film, počne da komentariše sa njim. To im je bila omiljena igra. A onda se šokira kada shvati da ipak nije pored nje.

- Ove hrabre žene povezuje i specifična vrsta ljutnje, osećaj da su pisci, njihovi muževi, skrajnuti, na neki način bačeni - kaže Đuričić. - Branka Davičo, dok je vršljala po Oketovoj biblioteci, nije mogla da sakrije čuđenje što sada nema u knjižarama njegovih dela, a zadivilo me je to što je svim našim razgovorima prisustvovao njen sadašnji muž, i sve slušao otvorenih usta, kao da prvi put čuje. A tek koliko se šokirala Zlata Jakovljević kada sam je pozvao da pričamo o čuvenom dramskom piscu Đorđu Leboviću, scenaristi filmova "Valter brani Sarajevo" i "Partizanska eskadrila", jer nije verovala da to još nekog interesuje. Leposava Milanin me je nasmejala do suza kada je pričala kako čaršija bruji da Antonije Isaković ima "najlepšu i najgluplju ženu".

Poseban doživljaj, primećuje, bio je sa ženom tvorca čuvenog romana "CA blues" Mike Oklopa, Branom Simonović, dok su nekoliko meseci vodili prepisku tokom njenog putovanja od Kalifornije do Kanade. Nikada se nisu sreli, čak ni videli na skajpu, samo mu je na kraju poslala mejl: "Aleksandre, mi se već poznajemo, ostalo je još samo da se rukujemo."

Malo je onih koji danas znaju da su se Kapor i Danilo Kiš družili, a još manje kako je izgledao njihov poslednji susret, u bolnici "Kiri", u Parizu, u kojoj je Kiš umirao. Njihove supruge Ljilja i Paskal stajale su u hodniku. Kada su ostali sami, Kapor je zapalio cigaretu. Kiš, strastveni pušač, sada prikovan za aparate, oteo mu je cigaretu, snažno povukao dim i vratio uz reči: "Ne boj se. Rak pluća nije prelazan." A onda se nasmejao: "Moraš da prestaneš da pušiš, da bi pred smrt mogao da zapališ još jednu."

Sećanje na jednog od najprevođenijih srpskih pisaca Milorada Pavića sačuvala je njegova supruga Jasmina Mihajlović. Ona je Đuričiću poverila da je pisac pred smrt živeo u tetkinom stanu, jer je u toj zgradi postojao lift, a u njegovoj nije. Kad bi zazvonio telefon i uključila se sekretarica, govorio je da mu se javljao pokojni pesnik Raša Livada, sa onoga sveta, i poručivao da napiše priču. Prošle godine u tom stanu je prespavala Jasmina. Nekoliko puta je zazvonio telefon i neko je ćutao. Zapitala se da li se to njoj možda javlja pokojni muž, kao što se njemu javljao Raša.

I Ljiljana Pekić pominje Kiša. Kada je umro, 1989. godine, Pekić je, neutešan, 14 sati proveo po kafanama. Na kraju je završio u Klubu književnika, gde mu je prišao Jakov Grobarov: "Sram te bilo, umesto da ti umreš a ne Kiš, kog sam toliko voleo." Pekić mu je bez razmišljanja uzvratio: "Dragi Jašo, ja sam već odavno mrtav, samo ti to ne znaš."

Libera Markonija su jednom priveli u Savezni komitet omladine na saslušanje jer je kao urednik "Našeg vesnika", prvi, 1954. godine, objavio "Stražilovo" Miloša Crnjanskog. Kada je počeo da im recituje pesmu, išamarali su ga, rekli mu da se gubi i da više nije urednik. Od sreće je skakao po Tašmajdanu i vikao: "Da nikad, nikad više ne budem urednik." Posle je vrebao Crnjanskog i jednog dana mu se javio na ulici. Mrzovoljni Crnjanski mu je rekao: "Znam za Vas, Slobodane, sad je trenutak da me provedete Vašom Čuburom." 

momo

ŠEF MALE TRUPE

Pre neko veče, kada je pročitala knjigu, Jasmina Mihajlović mi je napisala: " Vi ste sada šef male ali odvažne trupe - Udovice pisaca - pazite šta radite. Potez je na Vama", priča Đuričić.

BOBINE REČENICE

Mirko Kovač je dugo radio na svakoj rečenici, sve dok ne bude bukvalno isklesana, ali je posle toga brzo zaboravljao. Dešavalo se da Božo Koprivica citira neke Mirkove rečenice, a ovaj ga belo gleda, dok Boba odmah zna iz koje su knjige. "Izgleda da je sve ovo Boba pisala," dobacio bi Koprivica.

 

novosti.rs

Ko se boji "Vlasti" još?

Četvrti japansko-srpski festival filma: „Koji je tvoj tabu?“

Od 2018. nacionalni portal za kulturu i digitalni vodič

Hamović: Ćirilica je naše ogledalo

Sajam knjiga posetilo 187.457 ljudi

Dodelom nagrada završen Jesenji pozorišni festival

33. Beogradski džez festival: Vizije za 21. vek

Bjelogrlić: Kvalitet programa nema veze sa trenutnom vlašću

Milerovu je trebalo pozvati na vojnu paradu ili u Kragujevac

Miler: Srbi sebi naneli patnju i sa tim moraju da žive

Počeo 62. Međunarodni beogradski sajam knjiga

Otvoren Muzej savremene umetnosti

Sajam knjiga: Na "književnom vatrometu" od nobelovke do princa Lihtenštajna

Matici srpskoj remek-dela na poklon

Ljubiša Ristić: Usred smo zavere sa neizvesnim ishodom

Počeo 8. „Bosifest“

Otvoren 49. BEMUS: Glinka pred beogradskom publikom

Više od 20 sastava na 33. Beogradskom džez festivalu

 

 

 

second_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_button