Pomoćnik Miroslava Đukića o svojoj ulozi, novom šefu, ambicijama, sjajnom napadačkom tandemu... Ne bežimo od velikih reči, otvoreno kažemo da hoćemo plasman u grupnu fazu takmičenja
Od ljudi trenutno prisutnih u Partizanu na različitim položajima, samo su tri čoveka kao direktni učesnici bili svedoci nastupa crno-belih u Ligi šampiona. Ivica Iliev i Saša Ilić su u dva navrata gledali mušemu elitnog takmičenja, dok je sada pomoćnik Miroslava Đukića, Andrija Delibašić, igrao na crno-beloj premijeri 2003. Sada kada je Liga šampiona ponovo u žiži on nema nikakvu dilemu oko toga kako bi trebalo postaviti stvari.
- Jedan od ciljeva je Liga šampiona i ne bi trebalo bežati od velikih reči i ciljeva. Moramo to da zacrtamo i budemo hrabri do kraja. Nisam za to da se izbegava priča o Ligi šampiona, otvoreno bi trebalo reći da nam je cilj grupna faza, to je realna priča.
Da li je došlo vreme da Delibašić dobije društvo među strelcima Partizana sa ovih prostora u grupnoj fazi LŠ?
- Malo mi je dosadno da tavorim sam u istoriji Partizana, voleo bih jako da se još neko umeša tu. Sećam se da smo tada otišli u Njukasl uz pregršt komentara tipa “samo nemojte pet da primite”. Imali smo Mateusa i Vesta koje to uopšte nije zanimalo. Ta utakmica i dan danas služi kao primer kako neko ko je otpisan može da izraste u heroja.
Kako gledate na odličan golgeterski učinak tandema Leonardo - Đurđević iz prošle sezone?
- Ostvarili su neverovatne brojke bez obzira na to što se radi o našoj ligi. Teško je igrati u špicu kada se boriš protiv niske zone, sa pet igrača u poslednjoj liniji. Đurđević sve rešava sa neverovatnom lakoćom, ima tehniku, kretanje, udarac glavom, nogom, skoro bez mane. Leonardo je sa pozicije levog spoljnog dao toliko golova iz prekida i solo akcija da zaslužuje svaku pohvalu.
Dugo ste razgovarali sa Leonardom po njegovom povratku u tim, može li se očekivati da i u novoj sezoni bude na istom nivou?
- Optimista sam. On je kao i svi Brazilci, čudnog karaktera, temperamentan, na prvu loptu. Video je da su ga svi prihvatili odmah po dolasku u Sloveniju, zavoleli su ga za ovo vreme. Što pre se reši sve vezano za njega biće bolje nama, klubu, igračima jer je reč o jednom od najboljih stranaca koji su igrali kod nas.
Kakva je razlika u radu sa Nikolićem i sada sa Đukićem?
- Dobri su treneri i Nikolić i Đukić. Igrači su se na prvu loptu “skapirali” sa Đukićem, treninzi su jako zanimljivi, nije im dosadno, sve se radi sa loptom i uvek ima neka igrica. Stalno se traži presing, odigravanje na prvu loptu i konstantna ofanziva.
Šta može da se očekuje od dvomeča protiv Budućnosti?
- Sve ide ka tome da ćemo biti spremni. Idemo uzlaznom putanjom, napredujemo i imaćemo dovoljno vremena da se spremimo. Nećemo sve rešiti u prvoj utakmici, ali da napravimo povoljan rezultat možemo. Budućnost nije lak protivnik, a moja reakcija je bila onakva kakva je bila jer ću prvi put u trenerskoj karijeri gostovati u svojoj zemlji. Biće dobra atmosfera u Podgorici jer su “varvari” uz nikšićke “vojvode” najorganizovaniji navijači u Crnoj Gori. Dobili smo informacije da će “Grobari” imati samo 700 karata, ali sam siguran da će se snaći i dočepati “istoka” ili “zapada”.
Da li karakter ovog tima podseća na ekipu iz 2003?
- Ovi igrači su pokazali da su za velika dela, jer su pod onakvim pritiskom prestigli Zvezdu. To je bila jedna od najteže osvojenih titula. I posle svega su ostali gladni pred kup, a svi su govorili da to nije toliko važno. Oni su više želeli maltene kup nego prvenstvo. Ta glad i želja se vide na svakom treningu.
DRUGARSKI, ALI PROFESIONALNO
Kakve relacije imate sa igračima na terenu i van njega?
- Imamo drugarski odnos, ali postoji granica koju ni oni ni ja ne smemo da pređemo. Ponekad na treninzima pomislim da sam i dalje igrač Partizana. Kroz karijeru nisam imao tako na nekoga da se oslonim i zato pokušavam da to njima sada omogućim. Otvoren sam za njih 24 časa.
novosti.rs
|