
Kineski jezik ima do 100.000 karaktera, za čitanje novina potrebno je znati od tri do 4.000 znakova. Iako važi za jedan od najkomplikovanijih jezika u svetu kada se uporedi sa srpskim, tri polaznice i dve nastavnice ovog jezika složile su se da je kineski lakši.
"Srpski jezik je teži od kineskog jezika. Mnogo je težak", kaže Đžao Jang, nastavnica kineskog jezika pri ambasadi Kine u Beogradu.
Učenica kineskog jezika Ksenija Stanković kaže da se u Srbiji smatra da je kineski jezik strašan zbog karaktera.
"Ima baš dosta karaktera, ali su svi nekako smisleni", rekla je Ksenija.
Kineski uči i studentkinja Maša Brkić. Ona je učila i nemački i engleski jezik, ali joj je kineski najlakši za razgovor.
"To mi je jako čudno zato što uglavnom kod jezika uvek naučimo lakše da pišemo i da čitamo nego što ćemo naučiti da pričamo", rekla je Maša.
Za razliku od pisma, gramatika kineskog jezika je uprošćena, nema padeža, rodova, množine niti glagolskih vremena. Prošlost, sadašnjost i budućnost iskazane su vremenskim odrednicama dok glagol ostaje nepromenjen.
"Mislim da je u srpskom jeziku najteža gramatika. To je teško, veoma teško", kaže Đžao Jang.
Kristina Mišić, nastavnica kineskog jezika u Institutu Konfucije u Beogradu, ističe da kineska gramatika jeste lakša od srpske gramatike, ali da ne može da se kaže da je u potpunosti laka.
Sa teškoćama se susreće i Đžao Jang. "U srpskom jeziku ima č, dž, đ. U kineskom jeziku nema toga", kaže Đžao Jang.
U kineskom jeziku postoje četiri tona, što znači da se svaka reč akcentuje na četiri načina i ima četiri značenja.
"To je nešto poput naših akcenata, kao što mi imamo 'živim u gradu' i 'pada grad', tako kineski jezik ima za svaku reč. Ako kažete pogrešnim tonom, odnosno akcentom, dobićete skroz drugu reč i onda će doći do nesporazuma. Ono od čega mi krećemo na prvom času, to je slog ma. To je nešto što je specifično i reprezentativno", kaže Kristina Mišić.
Ona dodaje da u zavisnosti od toga kako izgovorimo ovaj slog, možemo ga prevesti kao reči mama, konoplja, konj, grditi.
"Plašili su me karakteri, da ih ne pobrkam, a posle kad smo došli do tonova shvatila sam da vrlo lako mogu da pobrkam reči, da nešto što sam želela da kažem ne zvuči tako i da pogrešim", kaže učenica kineskog jezika Vera Blagojević.
Lepota kineskog jezika leži u njegovom pismu, ono vezuje celu Kinu i dijalekte koji postoje, jer svi pišu na isti način, iako te reči izgovaraju drugačije.
Zašto mladi odlučuju otići 'trbuhom za kruhom'?
U Srbiji se svake godine baci gotovo 247.000 tona hrane
Transparentnost Srbija: Beograd medju najnetransparentnijim prestonicama Evrope
Koji narodi EU se najviše osećaju Evropljanima
Venera iz Vitkovačkog polja
Vreme prvih stvari i zašto su Jugoslaviju vodili „kul“ komunisti
Kome smetaju deklaracije u bojama semafora
Na Balkanu se krađa istorije ponavlja
U Srbiji se godišnje baci oko 250.000 tona hrane
Šta otkrivaju dokumenta na osmanskom jeziku koja smo dobili iz Turske
Milutin Milanković – čovek kome je bilo važno znanje, a ne priznanje
Mladi u regionu – malo putuju, često bez posla, žele da odu iz zemlje
|