|
Crvenković: Opasan mađarski zakon o azilantima šalje i djecu u pritvor
Glasnogovornik UNHCR-a za Jugoistočnu Evropu Neven Crvenković u intervjuu za RSE program ističe zabrinutost ove međunarodne organizacije zbog zakona koji je Parlament Mađarske usvojio prije nekoliko dana a koji predviđa pritvor za sve osobe, uključujući i djecu, tokom procedure eventualnog dobijanja azila.
Takođe podsjeća da je broj smrtnih slučajeva u Sredozemlju, 2016. godine, bio veći nego ikada ranije – registrovano je 5.096 žrtava (3.771 u 2015.) dok su izbjeglice na putevima očajnika, izloženi brojnim oblicima nasilja.
RSE: Novim zakonom Mađarske predviđa se obavezan pritvor svih tražitelja azila za vrijeme trajanja procedure. Šta to znači u praksi i kakav je stav UNHCR-a, posebno prema djeci koja bi mogla biti pritvarana?
Crvenković: UNHCR je duboko zabrinut zbog novog zakona izglasanog prije par dana u mađarskom parlamentu. Primjena ovog zakona u praksi znači da će svaki tražitelj azila, uključujući i djecu, biti pritvoren u kontejnerima okruženim visokom "žilet žicom" na granici tokom dužih vremenskih perioda.
Ovaj novi zakon predstavlja kršenje obaveza koje je Mađarska preuzela prema međunarodnim zakonima i zakonima EU i imat će užasne fizičke i psihološke efekte na žene, djecu i muškarce koji su već dovoljno propatili.
Prema međunarodnim i zakonima EU, pritvaranje izbjeglica i tražitelja azila opravdano je samo u ograničenom broju slučajeva i onda kada je nužno, razumno i proporcionalno. Uvijek je potrebno prvo razumotriti alternative pritvoru, a djeca nikada ne bi smjela biti pritvarana ni u kojim okolnostima, jer pritvor nikada nije u najboljem interesu djeteta.
RSE: Već mjesecima pažnju svjetske javnosti zaokuplja stav SAD-a, odnosno predsjednika Donalda Trampa (Trumpa), o migrantima. Novom izvršnom naredbom biće privremeno u SAD zabranjen ulazak državljana i prihvat izbjeglica iz Sirije, Irana, Libije, Somalije, Sudana i Jemena. Irak je novom uredbom izuzet. Kako UNHCR tumači ovakvu odluku?
Crvenković: U svjetlu najnovije izvršne naredbe u vezi s preseljenjem izbjeglica, UNHCR naglašava da su izbjeglice obični ljudi prisiljeni da bježe od rata, nasilja i progona u svojim matičnim zemljama, i kojima je još uvijek potrebna zaštita i životno važna pomoć. Osvrćući se na izvršnu naredbu, visoki povjerenik UN-a za izbjeglice Filippo Grandi je rekao je da ostaje imperativ da se osigura zaštita za ljude koji bježe od smrtonosnog nasilja, a mi smo zabrinuti da će ova mjera, iako privremena, samo otežati muke za one koji su pogođeni. UNHCR dugo godina partnerski surađuje sa SAD u iznalaženju rješenja za probleme izbjeglica.
UNHCR ponavlja svoju spremnost na konstruktivnu suradnju s novom američkom administracijom kako bi se osiguralo da svi programi pomoći izbjeglicama zadovoljavaju najviše standarde za sigurnost i zaštitu.
Amerika je dugo igrala ključnu ulogu u promicanju globalne stabilnosti, a istodobno bila primjerom najviših humanitarnih ideala, od podrške u izbjegličkim krizama u inozemstvu do prihvata i udomljavanja najugroženijih izbjegličkih obitelji u SAD-u, kako bi ti ljudi mogli ponovno izgraditi svoje živote u sigurnosti, slobodi i dostojanstvu. To je tzv. "zlatni standard" u zaštiti izbjeglica, ali i moćan model za sve zemlje. U vrijeme rekordnih razina prisilnog raseljavanja ljudi, ovakva vrsta humanog vodstva danas je potrebna više nego ikad.
RSE: Izveštaji UNHCR-a pokazuju da se ljudi odlučuju na raznovrsne ali sve opasnije puteve. Jedan od njih je morski, preko Sredozemnog mora. Šta se navodi u Izvještaju za 2016. godinu, na koji način stižu izbjeglice do Evrope i koliko ih nikada ne stigne do željenog cilja?
Crvenković: Izvještaj pokazuje da ljudi nastavljaju da se kreću, često se oslanjajući na krijumčare zbog odsustva zakonitih načina da stignu do Evrope.
Nakon "zatvaranja" Balkanske rute i dogovora između EU i Turske u ožujku/martu 2016. godine, broj ljudi koji je stizao do Grčke preko južnog Sredozemlja drastično je opao. Od tada je ruta koja vodi iz Sjeverne Afrike preko centralnog Sredozemlja do Italije postala glavna točka ulaska u Evropu. Međutim, trendovi dolazaka u Italiju pokazuju da glavne nacionalnosti koje su prelazile u Grčku nisu prešle na ovu rutu u značajnijim brojevima.
Tokom 2016. godine u Italiju je morem ukupno stiglo blizu 181.436 osoba, od kojih je 90 posto prešlo čamcima iz Libije. Među osobama koje su došle u Italiju prošle godine su oni kojima je potrebna međunarodna zaštita kao i žrtve trgovine ljudima i migranti koji su u potrazi za boljim životom.
Put do Italije je naročito opasan, a broj registriranih smrtnih slučajeva u Sredozemlju je prošle godine bio veći nego ikada ranije. Čak 90 posto od registriranih 5.096 izbjeglica i migranata koji su se udavili ili su nestali u moru 2016. godine, putovalo je preko mora do Italije. To znači da se jedna od 40 osoba udavila ili je nestala. Izvještaj također pokazuje da je krajem 2016. godine više ljudi stiglo do Evrope koristeći rutu tzv. Zapadnog Sredozemlja, bilo da su prešli more ka Španjolskoj iz Maroka i Alžira ili ušli u španjolske eklave Melilla i Ceuta.
RSE: Iako je u proljeće 2016. godine zvanično zatvorena tzv. "Balkanska ruta", očito je da je ona još uvijek aktivna. Prema podacima UNHCR-a, koliko se ljudi pokušava domoći Zapada na ovaj način?
Crvenković: Od travnja/aprila ljudi su nastavili da odlaze iz Turske koristeći rutu Istočnog Sredozemlja, ali u daleko manjem broju. Većina je morem stigla do Grčke ali neki su također kopnenim putem stigli do Grčke i Bugarske ili preko mora do Cipra. Ovu rutu koristio je veliki broj osoba kojima je potrebna zaštita. Tokom 2016. godine, 87 posto onih koji su stigli do Grčke stigao je iz neke od deset zemalja iz kojih dolazi najveći broj izbjeglica i to su ljudi za koje smatramo da im je pomoć potrebna.
Isti je slučaj i sa onima koji su nastavili da se kreću Balkanskom rutom. U Srbiji je, na primjer, 82 posto pridošlica iz Afganistana, Iraka i Sirije, a blizu polovice čine djeca, dok ih je 20 posto bez roditeljske pratnje.
RSE: Oni koji bježe od rata i nasilja u svojim zemljama suočeni su s brojnim problemima i nehumanim postupanjima. Često su žrtve krijumčara i izloženi su brojnim vrstama nasilja. Šta je do sada registrovao UNHCR?
Crvenković: Zbog drastičnih ograničenja na granicama, mnogi se oslanjaju na krijumčare čime se izlažu sve većim rizicima. To je, nažalost, rezultiralo s nekoliko tragedija prošle godine, a prema našim saznanjima, granične službe u Evropi, uključujući i one u Bugarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Srbiji, Španjolskoj i BJR Makedoniji, sa svojih su granica vratile desetine hiljada ljudi. Prijavljen nam je i veliki broj slučajeva navodnog nasilja i zlostavljanja u pokušaju da se spriječi dalji ulazak izbjeglica i migranata u navedene zemlje.
Uz to, UNHCR je primio veoma zabrinjavajuće izvještaje o kidnapiranju izbjeglica i migranata, prisilnom zadržavanju po nekoliko dana, fizičkom i seksualnom zlostavljanju, maltretiranju i iznudama koje vrše krijumčari i kriminalne grupe na nekoliko mjesta duž tzv. Balkanske rute.
Nalazi u ovom izvještaju jasno pokazuju da su, u odsustvu pristupačnih i sigurnih puteva, izbjeglice i migranti primorani da se izlažu ogromnim rizicima u pokušaju da stignu do Evrope, uključujući i one koji samo pokušavaju da se pridruže članovima svojih porodica.
slobodnaevropa.org
Muižnieks: Preporuka EK o migrantima vodi u kršenje ljudskih prava
Komesar Saveta Evrope (SE) za ljudska prava Nils Muižnieks upozorio je danas da će nedavna preporuka Evropske komisije o produženju perioda zadržavanja migranata u pritvoru verovatno dovesti do kršenja ljudskih prava i neće olakšati legitimne ciljeve kao što su kontrola migracija, lakša obrada zahteva za azil i promocija dostojanstvenog povratka.
Muižnieks je pozvao šefove država i vlada EU, uoči današnjeg sastanka Saveta EU u Briselu, da preusmere pažnju sa zadržavanja migranata u pritvoru na alternativnije i humanije mere kako bi postigli ravnotežu izmedju legitimne potrebe da se kontrolišu migracije i moralne i pravne obaveze da se poštuju ljudska prava, saopštio je SE.
Prema evropskim zakonima, maksimalni period pritvora za migrante, uključujući i azilante, iznosi šest meseci, s mogućnošću proširenja na 12 meseci.
Zakoni nekoliko članica EU predvidjaju kraći maksimalni pritvor, uzimajući u obzir njihove obaveze prema medjunarodnom zakonu o ljudskim pravima, koji nalaže da pritvor traje što kraće, samo dok se ne obradi zahtev za povratak migranata.
Preporuka EK da se maksimalni period za pritvor migranata produži na 18 meseci najverovatnije će ohrabriti pritvaranje migranata u dužem vremenskom periodu, što bi moglo da bude u suprotnosti sa evropskim zakonom o ljudskim pravima, upozorio je komesar SE.
Muižnieks navodi da produženi pritvor ili nesigurnost u vezi sa dužinom trajanja pritvora može predstavljati nečovečno ili ponižavajuće postupanje i kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Drugi problem, kako je naveo, predstavlja preporuka EK da se poveća pritvorski kapacitet u državama članicama što će najverovatnije dovesti do većeg broja migranata u pritvoru.
Komesar za ljudska prava upozorava da preporuka EK u kojoj se konstatuje da pritvor za decu migrante treba da bude "poslednja mera" ipak ostavlja prostor za pritvaranje dece ako "ne postoji alternativa".
On je naveo da se ovakva preporuka kosi sa zaključkom Komiteta UN o pravima deteta da pritvaranje dece migranata nikada nije u najboljem interesu dece i krši njihova osnovna prava.
Osim toga, istraživanja pokazuju da su pritvori za migrante štetni za odrasle, a posebno traumatični za decu, navodi se u saopštenju.
Muižnieks je ocenio da članice EU imaju prava da vrate ljude koji ne ispunjavaju kriterijume za medjunarodnu zaštitu, ali da to moraju da učine uz poštovanje ljudska prava.
|
