Živeo je u slobodi potpune anonimnosti; u kući, sa knjigom u ruci, i na Savi, sa alasima, pijancima, beskućnicima. Iako gigant jugoslovenske filmske umetnosti, na glumu je, i sve ono što mu je mogla doneti i što mu je donosila - čast, slavu i novac - gledao s prezrenjem. I kao što je sav svoj vek proveo na obali reke, daleke od društvene i kulturne javnosti, isto tako, daleko od javnosti, otišao je u smrt - zapisao je reditelj Žika Pavlović na vest o odlasku Pavla Vuisića sa životne i umetničke scene.
Bilo je to pre tri decenije (1. oktobra 1988. godine), a ovih dana supruga glumačkog barda, Mirjana Vuisić, udruženju "Adligat" (u kome je još pre tri godine otvoren glumčev legat) poklonila je neobjavljene rukopise, ličnu i porodičnu dokumentaciju, a u njoj - pasoš, vozačka dozvola, dozvola za upravljanje čamcem, duhovita molba za dodelu stana upućena Udruženju dramskih umetnika, uverenje o učešću osamnaestogodišnjeg Pavla na Sremskom frontu, posle kojeg se, po rečima Gorice Lazić iz "Adligata", mladić preganjao sa državom, zato što ga je terala da služi vojsku uprkos ratnoj praksi!
Među darovima su i albumi sa fotografijama, jedan autoportret, projekti za čamce i brodiće koje je gradio, dokaz o članstvu u Veslačkom klubu Grafičar, kao i lični predmeti poput kolekcije lula i upaljača, naočari, češalj, ogledalo. I, što je posebno važno, tu će se ubuduće čuvati i Vuisićeve rukom pisane pesme, jedna priča, dva scenarija.
Nezaboravni i neponovljivi velikan naše scene rođen je 10. jula 1926. godine u Beogradu. Detinjstvo je proveo seleći se sa roditeljima i mlađim bratom Dušanom (takođe glumcem) diljem nekadašnje Jugoslavije. Mobilisan pred maturu, po povratku sa Sremskog fronta završio je poslednji razred gimnazije, a potom studirao prava i književnost, uz teške uslove i veliku glad:
- Istovarujem vagone na stanici, vučem grede iz ruševina, pomažem pri rušenju oštećenih zgrada, radim kao spasilac u javnom kupatilu, monter u fabrici. Između ostalog, statiram u filmovima. I, je..ga, tako počnem da se bavim filmom - pripovedao je o svojim počecima Pavle Vuisić, donekle otkrivši odakle je sve crpeo onu vanserijsku prirodnost u tumačenju najrazličitijih likova na velikom i malom platnu.
Istorija kinematografije 20. veka ostala bi uskraćena za jedno izuzetno poglavlje da ga Voja Nanović nije 1948. godine primetio među statistima na snimanju "Čudotvornog mača". I već za prvu glavnu ulogu (opet kod Nanovića) u filmu "Tri koraka uprazno" dobio je Zlatnu arenu u Puli 1958. godine.
- Bio je jedan od najznačajnijih, ne samo naših nego, rekao bih, svetskih glumaca. Svrstavam ga rame uz rame sa Žanom Gabenom, Mišelom Simonom, Orsonom Velsom - kaže, za "Novosti", Voja Brajović, koji se s Vuisićem susreo već na početku karijere u "Otpisanima". - Imao sam tu sreću da ga upoznam ne samo kao kolegu već i vrhunskog intelektualca, izuzetnog poetu koji nije želeo da se to zna...
Hroničari su zabeležili da je do 1985. godine i Kusturičinog "Oca na službenom putu", snimio čak 108 filmova. Gde god da se pojavio, u glavnoj ili epizodnoj roli, njegova svaka uloga bila je velika. Umeo je i bez teksta da ispuni ceo ekran. Kada se nabrajaju njegova ostvarenja ("Buđenje pacova", "Salaš u Malom Ritu", "Horoskop", "Život je lep", "Bitka na Neretvi", "Poseban tretman", "Petrijin venac", "Maratonci trče počasni krug", "Sjećaš li se Doli Bel") - zapravo se govori o antologijskim delima filmske istorije prošlog stoleća. Publika je volela sve njegove likove, posebno one u TV serijama: "Servisna stanica", "Više od igre" i, naravno, "Kamiondžije".
MENSUR: VELIKI TALENAT
- Dva puta smo radili zajedno, u "Otpisanima" i "Čuvaru plaže u zimskom periodu". Ne mogu da verujem da je prošlo toliko vremena od njegove smrti... - kaže Irfan Mensur. - Kad smo se sreli, bio sam još mlad i nisam shvatao koga sam upoznao. On je dokaz da se s velikim talentom može napraviti velika karijera, bez glumačke škole. Moguće jeste, ali retko. Proći će desetine godina dok se na našem nebu pojavi jedan takav glumački gabarit...
novosti.rs
Filmovi, serije, škola dramaturgije u Vrnjačkoj Banji
Podrška srpskim hitovima
Vukosavljević: U naredne četiri godine dostižemo preporučeni minimalni nivo izdvajanja za kulturu
Počinje Nišvil
Velika porcija džeza
Ugrožene umetnine: Poplava preti baštini?
Zašto na Paliću nije bilo domaćih filmova?
Bogato kulturno leto Srba u Istri
"Teretu" bilo preče Sarajevo od Palića
Enjedi: Vratile su se vrednosti sedamdesetih
Simjanović: Nema više „Živaga“ i velikih muzičkih tema
„Bir fest“ postavlja rekord – za pet dana 62 besplatna koncerta!
Novi Sad: Završen 18. Egzit, treće noći festivala oko 53.000 posetilaca
Počeo 25. Festival evropskog filma Palić
Etnografski muzej: Gubi se trag eksponatima
|