Već i sam pregled izazova koji stoje pred nama, pobrojani u radnom dokumentu Minhenske konferencije o bezbednosti, svedoči o teškim vremenima: o krizi liberalnih demokratija, o teroru džihadističkih grupa, o teritorijalnim pretenzijama na prostoru Pacifika... A tu je i praznina koja bi mogla da nastane ako SAD prestanu da budu faktor međunarodne bezbednosti.
Minhenski izveštaj o bezbednosti 2017. objavljen je uoči istoimene konferencije koja se održava predstojećeg vikenda (od 17. do 19. februara). Izveštaj, koji su pripremili razni instituti, svedoči i da je ova, najvažnija međunarodna konferencija o bezbednosti – zabrinuta za našu budućnost.
Nikad tako opasno...
Potpuno je jasan i šef Minhenske konferencije Volfgang Išinger, koji već u uvodu tog dokumenta piše da je međunarodna bezbednost "u ovom trenutku krhkija nego što je bila ikada od kraja Drugog svetskog rata". Nije isključeno da se svet nalazi i pred "post-zapadnim" periodom, što znači da postoji mogućnost da Zapad i njegov liberalni poredak prestanu da postoje.
Razloga za brigu ima mnogo: sve slabija spona koja veže članice Evropske unije, novi tokovi informacija, a tu je i izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Svetskim analitičarima nije promaklo ni to da Tramp u svom inauguracionom govoru ni u jednom trenutku nije spomenuo reči kao što su "demokratija", "sloboda" ili "ljudska prava". To ne sluti na dobro za liberalne vrednosti u čitavom svetu, smatraju autori radnog dokumenta Minhenske konferencije.
To misli i Išinger, koji ocenjuje da protivnici otvorenog društva sve više jačaju i napreduju. Istovremeno, ljudi na Zapadu sve više gube poverenje u svoj liberalni društveni model i njegove osnovne vrednosti. Jedna od brojnih studija koja se citira u minhenskom dokumentu pokazuje da danas u sve više zemalja – među kojima su, na primer, i SAD, Nemačka ili Španija – sve više ljudi veruje da je autoritativna vladavina bolje političko rešenje od demokratije.
Ništa nije istina i sve je moguće
Tome doprinosi i sve veća poplava lažnih vesti. Takve neistine koje prodiru u javnost ogroman su izazov za javnu raspravu – zato što je pre svega problem kako postići saglasnost oko toga šta je uopšte istina. Problem su i "automatizovana mišljenja" u raspravama na društvenim mrežama, koja u stvari sastavljaju računari po nalogu neke interesne grupe ili tajne službe. A tu je i otkrivanje tajnih podataka – što je takođe politički motivisano, jer se objavljuju samo oni podaci koji odgovaraju tajnoj službi koja je to naložila. Sve se to videlo i u sukobu Rusije i Ukrajine, baš kao i u predizbornoj kampanji u SAD.
"Najveća opasnost leži u tome da građani još više izgube poverenje u medije i političare", piše u radnom dokumentu Minhenske konferencije.
Tako nastaje začarani krug, jer vlade koje se smatraju demokratskim ne mogu da uspostave nekakvu državnu službu koja će kontrolisati šta je istina, a šta nije. To znači da ne mogu da zabrane lažne ili netačne vesti, bez napuštanja sopstvenog načela liberalnosti.
Ne nazire se kraj u Siriji
Pretnje otvorenom društvu ne nastaju samo unutar društva, iz informacija i nezadovoljstva zbog razvoja sopstvene zajednice. One se prelivaju i iz stranih sukoba – kao što je građanski rat u Siriji. Ujedinjene nacije procenjuju da je u tom sukobu od 2011. godine do sada već više od 300.000 ljudi izgubilo život i da je više od polovine stanovništva te zemlje u izbeglištvu.
Protest dela Sirijaca protiv vlastodršca Asada odavno je prerastao u međunarodni sukob, piše u radnom dokumentu. Ali, dok se sve više sila i zemalja iz regiona i van njega upliće u zbivanja u Siriji, Zapad uglavnom – ne radi ništa. Već tu se može naslutiti da Zapad kao institucija više ne postoji.
Kada je reč konkretno o terorizmu, najveća opasnost i dalje je samoproklamovana Islamska država. Njene pristalice su i u delovima zapadnog sveta, a neki teroristički napadi u Evropi nose njihov potpis. Ali zemlje Evrope na različite načine reaguju na taj izazov: Francuska je proglasila vanredno stanje, Nemačka sprovodi istragu i racije kod osoba i institucija koje bi mogle da budu povezane sa ID, a neke zemlje u kojima postoji verovatnoća da u njima ima sledbenika ID – čine još manje.
Problemi neće biti brzo rešeni
Evropa dugoročno mora da se saglasi o jedinstvenom postupku, navodi se u dokumentu.
"Samo ako Evropska unija učvrsti svoju saradnju u borbi protiv terorizma i osnaži sopstvene snage koje bi mogle da reaguju, evropske zemlje će biti u stanju da se suprotstave džihadističkom izazovu koji će verovatno potrajati duže vreme", naglašava se u dokumentu.
Autori tu svoju pesimističku procenu baziraju na činjenici da je teroristima sve lakše da pronađu potencijalne regrute unutar Evrope. Sve je više onih koji propagiraju "sveti rat", a istovremeno su sve bolje i veze terorizma sa klasičnim kriminalom.
Ovogodišnji Minhenski izveštaj o bezbednosti na devedesetak stranica sumira kratak pregled gorućih problema svetske politike. Autori govore o izazovima koji bi lako mogli da znače kraj svetskom poretku kakav se uspostavio nakon kraja Drugog svetskog rata. Oni pritom ne ukazuju samo na klimanje starih saveza i sukobe u koje su umešani međunarodni faktori, već i na razvoj unutar država – i to pre svega onih demokratskih.
Radni dokument Minhenske konferencije nije napisan kako bi ponudio odgovore. Njegov smisao je u tome da bude osnova za rasprave na konferenciji, kako bi se eventualno pronašli zajednički odgovori. Pritom je važno razgovarati, čak i ako se zajednički jezik ne nađe.
"Nadam se da ćemo svi da razgovaramo potpuno otvoreno i da ćemo iskreno da iskažemo i svoje razlike u mišljenjima o zajedničkim interesima i vrednostima", istakao je Išinger.
U radnom dokumentu Minhenske konferencije stoji otvoreno pitanje: da li je došao kraj poretku kakvog poznajemo?
|