Dva su jada u njegovoj poeziji bili stalno prisutni: jad od života i jad od rođenja. Tako je vispreni Borislav Mihajlović Mihiz, od čijeg su odlaska prošle dve decenije, pisao o velikom pesniku Vladislavu Petkoviću Disu, kome je, povodom 100 godina od smrti, a u okviru obeležavanja Svetskog dana knjige, posvećena reprezentativna izložba otvorena danas u Biblioteci grada Beograda.
Autor postavke Srđan V. Stojančev, književni posvećenik i bibliofil retkog dara, omogućio je poštovaocima pesništva da vide veoma malo poznate Disove fotografije i, što je poseban kuriozitet, prvi put rukopis njegove pesme "Lepota" i to sa poslednjom strofom za koju se nije ni znalo da je postojala.
Objavljujući 1911. godine znamenitu pesničku knjigu "Utopljene duše" (čiji se prvi objavljeni primerak takođe može videti na izložbi), Dis kao da je predvideo ono što će se dogoditi šest godina kasnije: 15. maja 1917. godine utopio se u Jonskom moru na francuskom brodu "Italija", koga je torpedovala namačka podmornica. Posebno je zanimljiva istorija pesme "Lepota", čiji je rukopis Stojančev pronašao zajedno sa đačkim spomenarom, koji je pripadao Mariji Pandurović, sestri poznatog pisca Sime Pandurovića, sa kojim je Dis dugo godina prijateljevao. Sa pesnikovim potpisom, u sveščici je i poruka Mari: "Sve su moje želje Maro, u tvojoj glavi: što god uradiš uradila si i... proći će; sve će proći. Još nešto, sve će se zaboraviti".
- Istražujući rukopis "Lepote" ustanovio sam da je izašla u knjizi "Pesme" 1959. godine, a da je prvi put objavljena 1910. u ilustrovanom sedmičnom zabavniku "Nedelja". Na moje veliko iznenađenje, otkrio sam da postoji značajna razlika između rukopisa i objavljene pesme, odnosno da rukopis "Lepote" ima jednu, sedmu strofu više. I u ovoj pesmi Dis peva o duhu umrlih, grobu, mrtvim rečima i pesmi slavuja, mrtvim očima. Možda je te davne 1908. želeo da mladom devojčurku ostavi znamen svoje retke vedrine. Ali, očigledno je da je on voleo i jedino mogao da voli i oseti lepotu na svoj tužan i tragičan način - kaže za "Novosti" Stojančev.
BAJAC DELIO KNjIGE
Glumci, pevači, književnici i ministar za pultom, navala na klasike, popusti na učlanjenje... I na ovaj način danas je u Biblioteci grada Beograda obeležen svetski dan pisane reči. U ulozi bibliotekara našli su se ministar kulture Vladan Vukosavljević, Inspektor Blaža, Kiki Lesendrić, Vladislav Bajac, Dejan Lutkić, Nada Šargin, pod parolom "Svi smo u biblioteci!"
- Ovakve akcije su gest posebne dobre volje i imaju smisla, jer popularizuju čitanje - rekao je Vladislav Bajac. - Postoji razlika između ljudi koji dolaze u biblioteku da čitaju od onih koji kupuju knjige. U knjižari ste ograničeni robno-novčanim izborom knjiga, a biblioteke su univerzalna mesta koja pružaju određenu širinu.
Stariji posetioci, koji su juče bili najbrojniji, istakli su da ih knjige vraćaju u detinjstvo, jer pripadaju generacijama koje nisu imale tablete niti kompjutere, a slobodno vreme su koristili da uživaju u mirisu knjiga.
Najtraženiji naslovi bili su domaći i strani klasici: Ćosićevo "Vreme smrti", i Markesovih "Sto godina samoće", ali i sva dela iz opusa našeg nobelovca Iva Andrića. Neodlučni članovi biblioteke uglavnom su tražili preporuke od poznatih domaćina. Dejan Lutkić otkrio je za "Novosti" šta trenutno čita i kojim se naslovima uvek vraća.
KIKI ČITA DARELA
Kiki Lesendrić je preporučio "Aleksandrijski kvartet" od Lorensa Darela, koji čita već treći put, balerina Sonja Lapatanov opredelila se za delo Malale Jusafzai "Ja sam Malala", a frontmen grupe "Neverne bebe" Milan Đurđević odlučio se za večiti klasik Dostojevskog "Zločin i kazna".
- U poslednje vreme zaokupljen sam Biblijom, "knjigom nad knjigama". U njoj se nalazi suština života. Čitam i strane i domaće pisce. Posebno mi je drago kada pročitam knjigu nekog domaćeg pisca koja me natera da dodatno istražujem. Čitaocima uvek preporučujem "Sidartu" od Hermana Hesea.
novosti.rs
|