Oko 2.500 foto-aparata i kamera, koje je godinama skupljao, poklonio je Uglješa Rajčević Jugoslovenskoj kinoteci na čuvanje pre dve godine, a juče je toj kolekciji dodao još jedan aparat (mamija), specijalno projektovan za snimanje arhitekture, odnosno visokih zgrada u gradovima.
– Na primer, ukoliko stanete sa običnim foto-aparatom ispred palate „Albanija” i okrenete ga prema tom zdanju, vi ćete u osnovi dobiti širu zgradu a u krovu užu, što je stvar perspektive. Inženjeri su zato projektovali ovaj aparat koji je velik i težak više od dva i po kilograma, da te linije i bočne strane zgrade možete da ispravite. Kada usmerite objektiv prema zgradi, uređaj u njemu uradi da dobijete objekat pod uglom od 90 stepeni – objašnjava Uglješa Rajčević svoj najnoviji poklon koji ima više objektiva i drugih delova.
Od cele kolekcije koju je poklonio Jugoslovenskoj kinoteci, izloženo je nekih 250 do 300 komada, dok je ostalo u depou. Najstariji u toj kolekciji je „Kodak No. 1 Folding Pocket”, model B koji datira iz 1895. godine, a koji je kupio u jednoj antikvarnici u Minhenu.
Rajčević je istoričar umetnosti, publicista, književnik, ali i magistar turizma i pošto je godinama radio u turizmu, obilazio je mnoge gradove i u svakom od njih bi obavezno posetio buvlju pijacu, gde bi kupovao foto-aparate.
Prvi foto-aparat dobio je od tetke i teče za rođendan 1940. godine, malu bakelitnu kameru proizvedenu u Nemačkoj. Uz aparat je dobio i dva rol-filma formata 5x4, koje je istog dana „ispucao” u dvorištu snimajući sve što mu se učinilo zanimljivim. Pošto novi film više nije uspeo da nabavi, taj foto-aparat ostao je zaboravljen u nekoj od fioka.
Ali s vremenom postao je kolekcionar, delimično i iz nužde, jer je kao istoričar umetnosti čitav svoj vek posvetio pisanju o manje poznatim i nepravedno zaboravljenim slikarima i vajarima. Kada bi otkrio negde u Srbiji neke od slika autora o kojima je pisao, morao je da vodi i foto-reportera što je bilo skupo, pa je kupio foto-aparat i počeo sam da ih slika. S vremenom su mu se prohtevi povećavali, menjao je foto-aparate, kupovao nove i tako postao i kolekcionar.
Svi predmeti u katalogu klasifikovani su u više kategorija: srednjoformatni fotografski aparati za snimanje na pločama i rol-filmovima, boks kamere, fotografski aparati za filmove širine 35 mm, fotografski aparati proizvedeni u SSSR-u, minijaturni i špijunski aparati, instant fotografski aparati, kino kamere, projektori. Svaki od aparata iz kolekcije ima i originalnu priču. Tako se Uglješa Rajčević seća kada je kupio jedan FED, kopiju lajke koju su Rusi napravili, a koji su, kaže, bez traženja licence i bez plaćanja uzimali sve što im se činilo zanimljivim.
– Na samom aparatu je pisalo NKVD, što je pandan našoj Ozni ili Udbi – rekao je jednom prilikom naš sagovornik. – U aparatu se nalazio i film koji nisam bacio, već sam ga, kad sam se vratio u Beograd, razvio sa Peternekom i tako smo tu našli snimke hapšenja nekog Rusa. To su fotoaparati koje je NKVD davao na korišćenje svojim operativcima, a jedan od poslednjih snimaka na tom filmu pokazivao je kako uhapšenog uvode u automobil.
Nije ovo jedini „špijunski” aparat u kolekciji Uglješe Rajčevića. Ima ih više, a on pominje i minijaturnu kameru u obliku džepnog sata čiji se objektiv nalazi u delu gde je ključ za navijanje sata. Reč je o kameri napravljenoj u Londonu 1905. godine, a on ju je našao i kupio u Poljskoj.
A na buvljim pijacama, naravno, prodavci bi, da bi postigli bolju cenu, uvek bili spremni da proizvod koji prodaju okite raznim pričama, na primer da je foto-aparat kupljen u porodici Branislava Nušića ili tome slično. Kaže da je kupio i jedan polaroid od podoficira koji je bio na brodu „Galeb” sa Titom tokom jedne međunarodne misije, a posle ga je ovaj zvao da mu kaže kako je u novinama izašla fotografija na kojoj je Tito sa tim istim foto-aparatom.
– Ja se u to ne upuštam, ali kod pojedinih aparata imate ceduljicu na kojoj piše poklon od „tog i tog”. Uglavnom kupujem kod uglednih Beograđana, mojih poznanika, prijatelja. Ima među njima i stranaca. Jedan Holanđanin mi je, na primer, poklonio veći broj vrednih primeraka – kaže Rajčević.
Osim foto-aparata, u kolekciji su i kino-kamere iz vremena dvadesetih godina prošlog veka, od kojih kao posebno zanimljivu Rajčević ističe kino-kameru iz zaostavštine generala Velizara Antića, komandanta vojne oblasti u Sarajevu koji je snimio i jedan film na Bjelašnici između dva rata kad je tamo boravila jedinica koja je u sastavu imala skijaše. Taj film Uglješa Rajčević je takođe poklonio Kinoteci.
politika.rs
|