Velika scena Ateljea 212 ponela ime Mire Trailović
Izvor: vecernje novosti
Datum: 22 01. 2014
Velika scena Ateljea 212 od srede nosi ime svoje najslavnije upravnice Mire Trailović. Bivši i sadašnji članovi pozorišta na kraju svečanosti okupili su se na istoj pozornici i time "proglasili" scenu otvorenom.
- Rođena je na današnji dan 1924. godine i mi slavimo njen 90. rođendan. Izvođenjem "Fausta" u zgradi "Borbe" započet je 1956. godine život Ateljea 212. Mira Trailović je režirala dvadesetak predstava, bila je najznačajnija i najuspešnija upravnica kuće, ovde je okupljala izuzetne glumce, pisce, reditelje, dramaturge. S Jovanom Ćirilovim osnovala je 1967. Bitef i u Beograd dovela Beketa, Bruka, Sartra, Vilsona, Pinu Bauš, Grotovskog - rekla je v. d. upravnice Ivana Dimić, na čiju inicijativu je Velika scena od srede i ponela ime Mire Trailović.
- Uvek je osećala trenutak i duh vremena - istakao je Jovan Ćirilov. - Umela je s pravom taktikom da započne život Ateljea s "Faustom" umesto s "Godoom", koji je tada bio zabranjen na Istoku, da bi kasnije upravo s Beketom napravila prodor novog mišljenja i slobode. Sa osećanjem mere koristila je sva znanja, lepotu i umeća, s punom svešću o svojim vrlinama. Uveren sam da bi da je poživela 90 godina, još grmela našom pozorišnom scenom.
Dramaturg Borka Pavićević svedočila je da je Mira Trailović bila dete epohe:
- Istorijat njenog delovanja je istorijat najboljih prodora naše kulture i pozorišta u svet. Naš identitet je u našem sećanju na takve ličnosti - zaključila je Borka Pavićević.
Uz zadovoljstvo što je scena ponela ime Mire Trailović, glumica Jelisaveta Sablić istakla je da taj čin doživljava kao mali doprinos pravdi koja nam je danas toliko potrebna.
- Mira Trailović je u svemu što je radila ostavljala utisak ličnosti velikog formata. Umela je da dominira u svakoj prilici, kao da je u permanentnoj komunikaciji sa celim svetom - reči su akademika Ljubomira Simovića. - Njenoj energiji i ambiciji bila je tesna Jugoslavija, zato je stvorila Bitef. Tražila je internacionalnu scenu koja ne priznaje nikakve granice. I baš kada je u svetu dobijala najveća priznanja, proradio je naš palanački sistem: navodno, po sili zakona, poslata je u penziju. Sećam se očajanja te slomljene, do juče moćne žene. Tih dana me je upitala: "Da vi odlučujete, biste li me poslali u penziju?" Odgovorio sam joj da bih je smenio iz pozorišta samo ako bih je postavio na mesto šefa države... Volela je da vlada i umela je da vlada. Današnji čin doživljavam kao čin pravde, povratak u pozorište koje je stvorila i čiju je scenu proslavila. Voleo bih da znam kako bi Mira danas doživela ovaj svet. Šta bi u njemu mislila, šta videla. I ne bih se začudio kada bi iskoristila najbrži način da se vrati tamo odakle je došla...