glavniBanner


www stranac.net
 


 

 

Ima li nade za bioskope u Srbiji

Izvor:  rse

Datum: 26.12..2013

 

tribina

U Srbiji je 1968. godine radilo više od 650 bioskopa, dok ih je  2012. bilo svega 88. Paralelno sa sve manjim brojem bioskopa koji rade, iz decenije u deceniju je primetan i kontinuirani pad broja posetilaca kino dvorana. O tome šta je u ovakvim okolnostima uloga države, da li je moguća modernizacija bioskopa i kako sprečiti da ono malo preostalih hramova filma izbegne sudbinu “Balkana”, “Kozare” “Jadrana” i drugih zatvorenih kino dvorana – razgovaralo se u četvrtak na tribini u Zavodu za proučavanje kulturnog razvitka u Beogradu.

 Prosečan stanovnik Srbije u bioskop odlazi dva do tri puta godišnje, pokazuju podaci istraživanja iz 2011. Četiri decenija ranije prosečan stanovnik ove zemlje je u proseku oko 10 puta godišnje posećivao kino dvorane. Ovo je deo prezentovanih rezultata istraživanja koje je sproveo Zavod za proučavanje kulturnog razvitka.

Problem broj jedan za prikazivače u Srbiji je loša tehnička opremljenost koja se prvenstveno odnosi na digitalizaciju. Prevedeno u brojke – čak 70 odsto odsto bioskopa u Srbiji koristi analogne projektore, i to uglavnom 35-milimetarsku traku, čija se proizvodnja, kao i distribucija polako gasi, što može da dovede do potpunog gašenja bioskopa u Srbiji, upozorava Bogdana Opačić, članica istraživačkog tima Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka.

 Osim toga, dodaje Opačićeva, država i lokalne samouprave ne čine dovoljno na finansijskom planu da pomognu bioskopima.

“Republika ima udeo u finansiranju oko pet posto i tu se prvenstveno misli na finansiranje mnogih filmskih festivala i, u manjem obimu, za adaptaciju sala. Lokalna samouprava je veoma bitna, jer ona najviše finansira bioskope. Mnoge od njih iz budžeta za bioskope izdvajaju oko šest posto, što nimalo nije dovoljno kako za nabavku filmova, tako i za izbor kvalitetnih filmova niti za adaptaciju sala”, rekla je Opačićeva.

 Digitalizaciju bioskopa u Srbiji sprovodi Filmski centar, a potpomaže Euroimage, međunarodni fond pri Savetu Evrope, čiju je podršku za sada dobilo desetak bioskopa koji su ispunili uslove konkursa. Da je digitalizacija deo rešenja slaže se Igor Stanković iz distributerske kuće MegaCom Film koji smatra da je jedan od primenjivih finansijskih modela javno-privatno partnerstvo.

“Primer toga je bioskop ‘Vilin grad’ u Nišu, koji smo mi napravili u dogovoru sa Gradom. Niš je ustupio poslovni prostor, delimično ga opremio, mi smo došli sa kompletnom opremom – dve digitalne sale, kompletan enterijer i mnogo drugih stvari. Ulaganje u taj bioskop je kompenzovano kroz zakup na određeni broj godina. To je takođe model gde opština ne mora da uradi ništa, nego može da ustupi salu, a neko ko je zainteresovan zua takvu vrstu partnerstva će uložiti u nju i doterati je”, kaže Stanković.

 Glavni grad Srbije je u privatizaciji firme Beograd Film 2007. godine izgubio 14 bioskopa, od kojih su neki bili proglašeni za kulturna dobra. Novi vlasnik – kontroverzni biznismen Nikola Đivanović, koji danas služi zatvorsku kaznu zbog malverzacija – dobio je više od 13.000 kvadratnih metara prostora.

Promena u razmišljanju

 Umesto da održava bioskope, Đivanović preprodaje kino dvorane, između ostalih, i hrvatskom biznismenu Ivici Todoriću, podsetio je Dobrica Veselinović, iz građanske inicijative ''Bioskopi: Povratak otpisanih”.

“U pitanju su bioskopi ‘Partizan’, ‘Kozara’, ‘Slavica’, ‘Voždovac’ i ‘Jadran’. On je pet bioskopskih sala, u tom trenutku prostora, prodao po duplo višoj ceni od one za koju je kupio sve bioskope”, kaže Veselinović, član aktiva koji je više puta ukazivao na zaključana vrata nekadašnjih bioskopa.

“Ono što je”, dodaje, “nama bilo važno jeste da pokažemo da je ovim nastupila promena u razmišljanju, gde u centru grada sve što je vezano za kulturu polako počinje da nestaje.”

 Igor Stanković iz MegaKom filma kaže da postoji inicijativa za vraćanje barem nekih od bioskopa Beograd Filma.

“U razgovorima s ljudima koji su dobili novac za produkciju, odnosno za rezultate ostvarene na festivalima, rekli smo – super, vi ste dobili 24.000, mi smo dobili 16.000 evra, hajdemo sutra kod ministra da taj novac vratimo direktno ministarstvu u zamenu za to da se pokuša da se otkupi bilo koji bioskop Beograd Filma. To je bila ideja koju ćemo u danima koji dolaze verovatno prezentovati Ministarstvu za kulturu. Ako je taj novac došao, najlogičnije bi bilo da se taj novac vrati i da se vrati neka bioskopska dvorana koja više ne postoji”, naglašava Stanković.

 Još malo statistike prezentovane u rezultatima istraživanja Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka: oko jedne petine bioskopa ima projekciju dva do četiri puta nedeljno, a oko 10 posto bioskopa ima više od 500 projekcija godišnje. Aktivni bioskopi, njih 88, raspolažu sa ukupno 135 sala za prikazivanje filmova, a najveći broj prikazivača ima po jednu višenamensku salu koju koriste za različite programe.

 To je, pokazuje ovo istraživanje, osnovni razlog što današnji standardni u prikazivačkoj delatnosti nisu zadovoljeni. Iako spada u grupu bioskopa sa jednom kino dvoranom, Kulturni centar Beograda je koristi isključivo za filmske projekcije. Ova institucija, koja postoji već pola veka, jedno je od retkih mesta u gradu gde se na redovnom repertoaru mogu pogledati ostvarenja nezavisne kinematografije.

 Iako je opremljena savremenom audio-vizuelnom tehnologijom, toj bioskopskoj Sali je prvenstveno potrebna rekonstrukcija, ističe Vesna Danilović, pomoćnica direktorke za program ove ustanove.

“Bioskopska sala Dvorane kulturnog centra nije renovirana 50 godina. Do pre mesec dana smo u njoj sedeli na sedištima starim pola veka. Sada smo promenili sedišta, ali je toj Sali potrebna temeljna rekonstrukcija. Ona je do pre tri godine radila 365 dana u godini, uključujući i prvi i drugi januar. U poslednje tri godien zatvaramu salu na mesec dana tokom leta, jer su uslovi u njoj potpuno nepodnošljivi za publiku”, kaže Danilovićeva.

 Kada je o repertoaru reč, skoro da ne postoji bioskop u Srbiji koji ne prikazuje igrane filmove. S druge strane, više od 60 posto bioskopa u Srbiji prikazuje do devet dokumentarnih filmova godišnje.

 Iako se u ovdašnjim biskopima češće prikazuju strani filmovi, projekcije domaćih filmova su posećenije. Prema podacima koje je zavodu dostavilo 78 posto ustanova, jednu projekciju domaćeg filma u proseku pogleda 230 ljubitelja filma, dok projekciju stranog filma poseti prosečno 97 gledalaca.

 Kao jedan od modela za pospešivanje bioskopskog života u Srbiji pomenuti su i putujući bioskopi, koji za sada nisu zaista oživeli.

slobodnaevropa.org


 

Tasovac: Bez nacionalnih penzija u kulturi

Promocija Tijanićeve knjige "Ja. I niko moj"

Priznanje za Hemona: "Knjiga mojih života" na listi najboljih u 2013.

Kokan Mladenović: I svet je "Farma" , ali na engleskom jeziku

Izložba u Muzeju istorije Jugoslavije: Predmeti s mirisom detinjstva

Dnevnik zabluda: Micić i zenitizam

Filmski centar Srbije završio konkurse: Kvalitet, ili gledanost

Možda se ništa ne desi posle Berlina

Izložba porodice Bogujevci uz policiju i protest

Preminula Ružica Sokić

Mihić: Stvaram na zgarištu slomljenih ideala

“Maratonci trče počasni krug” – u ženskoj verziji

Dva kandidata za direktora Narodnog muzeja

„Beogradske projekcije“ za promociju srpskog filma

„Parada“ odbija Kristalnu prizmu!

Kristalna prizma, 15 godina kasnije

Užice: Počinje Jugoslovenski pozorišni festival

Novakova: Fešta od dokumentaraca na festivalu Pravo ljudski

Lazar Ristovski: Mi smo povodljiv narod

Radomir Damnjanović: Na sceni je sabotaža duhovnih vrednosti

Sve o pozorištu od A do Š

HTML Comment Box is loading comments...
 

Kontakt / Uslovi koriscenja

 

 

[Naslovna] [Servis]