glavniBanner
Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi Banner468x60-naslovna-drugi

 

Homepage Übersetzung  

skupstina kosova 2 ministri odbrane sastanak
dodik44 radnik kongres vakcina88 vir6 macvan

Second Second Second Second Second Second Second Second Second Second Second

Karizi: Zlo je kao virus

izvor: novosti online               foto: vn                                                                           20.08.2017

karizi

Veliku naklonost ljubitelja trilera u Evropi, pa i kod nas, italijanski pisac Donato Karizi (1973) stekao je već svojim prvim romanom "Šaptač" (2009), koji je samo u njegovoj zemlji doživeo 11 izdanja i preveden na više od 30 jezika. Bestseler je postao i nastavak, "Lovac na duše", kao i naredne knjige "Vladar iz senke", "Dečak od stakla" i "Noć mi te uzima". Svih pet naslova objavio je "Vulkan", koji će na predstojećem Sajmu knjiga u Beogradu ponuditi i najnoviji triler "Gospodar senki", ovog izuzetno popularnog autora.

Sa nepunih 19 godina, pre nego što je završio studije prava i kriminologije, Karizi je napisao komediju za pozorišnu grupu koju je osnovao sa svojim prijateljem i rođakom Bitom Lo Reom. Usledilo je još nekoliko veoma uspešnih pozorišnih komada i mjuzikla, kao i scenariji za filmove i TV serije koje su imale veliku gledanost. U ekskluzivnom razgovoru za "Novosti" bestseler pisac objašnjava šta je bio povod da se u jednom trenutku okrene sasvim drugačijem žanru, trileru:

- Pozorište je za mene bilo važno mesto "za trening" gde sam mogao da odmah osetim reakciju publike na moje priče. Baš zahvaljujući pozorištu, otkrio sam da mogu da budem pisac. Možda ću jednog dana opet pisati za scenu. Opredelio sam se za triler zbog krajnjeg efekta koji sam želeo da postignem. Tehnika pisanja koju primenjujem u svojim romanima, po mnogo čemu je filmska. Uostalom, od mnogih sam čuo da dok čitaju moje romane imaju utisak kao "da čitaju film". Pišem slikovito, trudim se da čitaoca odvedem direktno na mesta dešavanja, da oseti blizinu glavnih junaka. Važno je da čuje svaki zvuk - neobično krckanje ili huk vetra. Ali i da oseti mirise - one neprimetne u zatvorenoj sobi, kao i one koji štipaju nos u sceni zločina. Čitalac mora da uprlja ruke pričom.

Često se ističe da u vašim knjigama ne postoji stroga granica između dobra i zla?

- U pravu ste, moje priče su uvek "neutralne", a na čitaocu je da na kraju odluči čiju stranu će zauzeti. Želim da budem "nepristrasan", ne zaljubljujem se u dobre (junake), niti mrzim loše. Činjenica je da zlo postoji. Ali ljudi radije zaboravljaju činjenicu da se ni za koga ne može reći da je u potpunosti dobar ili loš. Upoznao sam ubice koji su često činili dobra dela, učestvovali u dobrotvornim akcijama, pomagali drugima... Zlo je kao virus. A virusi ubijaju, ali i služe da bi se od njih napravile vakcine koje leče. Zlo je pravilo, dobro je izuzetak. Samo zlo, naime, može da bude dokazano jer ostavlja tragove na svom putu: scenu zločina, leš, oružje... A kako da, nasuprot tome, dokažem da neka moja dobra akcija nije diktirana samo mojom taštinom?

U kod nas prošle godine objavljenom romanu "Noć mi te uzima", specijalnog agenta Fogela prikazali ste kao vrhunskog majstora za privlačenje medija. Svakom zločinu potrebna je publika?

- Da, svaki zločin donosi i profit o kome niko ne govori. Jedan slučaj iz crne hronike ima izuzetno veliku vredost za medije. Televizije ne moraju da troše mnogo novca da bi pokrile tu vrstu događaja, dovoljno je da pošalju jednog kamermana i novinara. Nasuprot tome, prihodi od reklama su neverovatni. Čak i zajednice u kojima se dešavaju takve stvari imaju značajan ekonomski interes. U početku su svi nezadovoljni, ali ubrzo shvataju da su postali istinske mete "hodočašća" novinarskih ekipa, tehničara, kamermana, a onda i takozvanih "horor-turista". Imao sam priliku da upoznam ljude koji su se obogatili u takvim situacijama.

Kažu da inspiraciju za svoje romane pronalazite u stvarnim događajima i ličnostima?

- Uvek. Verujem da za pričama treba tragati, izaći iz kuće i "osvojiti teritoriju", ponašati se kao "žbir". Moja beležnica je puna raznih zabeležaka i članaka iz novina. Dan uvek počinjem tako što najmanje dva sata čitam dnevne novine, italijanske i strane. "Njujork tajms" je, na primer, neverovatan izvor. Zatim idem u potragu za likovima. Ne verujem mnogo internetu jer pruža mogućnost samo za površno pretraživanje, a moja "istraga" za roman traje najmanje godinu dana.

Kada pišete, u kojoj meri mislite na čitaoca, ili vam je prevashodno važno da do kraja ostvarite svoju zamisao?

- Mnogo, jer knjiga pripada i čitaocu. Tu lekciju sam naučio u pozorištu, a potom i na filmu: kada neko plati kartu za neku predstavu, ima pravo da o njoj kaže i sa njom učini šta god želi. Pod "kartom" ne podrazumevam cenu za naslov, nego vreme koje posveti čitanju. Jer, ako ti oduzmem vreme za nešto beskorisno, dva sata života koje bi mogao da provedeš na drugačiji način, čitajući nešto drugo, gledajući film, družeći se sa prijateljima ili rođacima, ja sam kriminalac. Moram da pridajem važnost vremenu. Tvom vremenu. Vremenu čitalaca.

Pisanje trilera traži i književni zanat. Od kojih pisaca ste najviše učili?

- Ja sam svaštojed i, iskreno rečeno, čitam zaista sve. Inspiraciju nalazim u stvarnom životu, na filmu, u književnosti. Hičkok je u svakoj reči koju napišem. Od pisaca ovog žanra cenim Linkolna Čajlda, Majkla Konelija, Đorđa Faletija, Umberta Eka.

Šta ćemo čitati u vašem novom romanu?

- Radi se o trećem delu serije čiji je glavni junak Markus, lovac na tamu koji se kreće na nejasnoj granici između dobra i zla. Ovom prilikom tragaće za serijskim ubicom koji tokom 24 sata luta ulicama Rima obavijenim totalnim mrakom.

Šta radite ovog leta, pripremate li neko novo iznenađenje?

- Upravo radim na filmu koji se snima po romanu "Noć mi te uzima" (La ragazza nella nebbia), u kome glavne uloge igraju Žan Reno i Toni Servilo. Premijera u Italiji je najavljena za kraj oktobra.

Kako je nastao lik Markusa, koji odudara od stereotipnih inspektora i istražitelja?

- Sve je počelo telefonskim pozivom mog prijatelja policajca koji radi u Birou za nestala lica u rimskoj policiji. Rekao mi je za istragu koju je vodio nekoliko meseci i pomenuo osobu sa kojom je radio. Kako ga je okarakterisao, nije bio policajac već "neka vrsta detektiva". Kada sam ga zamolio da bude jasniji, samo mi je odgovorio da ljudi kao on nemaju ime, već ih nazivaju "lovcima tame". Već sama ta definicija bila je priča za sebe. Narednog dana, u jednom od najlepših delova Rima, tokom dva sata razgovora "lovac tame" mi je ispričao najneverovatniju triler priču koju sam ikad čuo. Tako je rođen Markus, čovek bez osećanja, ali sposoban da prepozna zlo.

ŽRTVA I DžELAT

Zašto ste se opredelili za pisanje trilera? 


- Pišem trilere zato što dobro nikoga ne zanima. Bez zla, ne bi postojala ni istorija, ni priče. Često navodim primer ljubavnih priča, koje, da bi opstale, moraju da imaju žrtvu i dželata. Jer, recimo to otvoreno, koga uopšte zanima priča o dvoje ljudi koji u ljubavi provedu čitav život i umru u isti čas? Čak i u takvim pričama postoji zlo. Ja sam samo sublimirao taj aspekt.

novosti.rs

 

'Strašna majka' najbolji film Sarajevo Film Festivala

Počeo 15. „Bir fest”

Nišvil posetilo 170 hiljada ljudi

Vratiti reasturirane fimove u bioskope

Tihomir Stanić: Samo se od mladih može nešto naučiti

BITEF: Beskonačni kviz naše stvarnosti

Otvorena 23. smotra sedme umjetnosti u Sarajevu

Počeo džez festival Nišvil

Završen festival u Herceg Novom: "Slava" odnela "Mimoze"

„Lavfest“, lekcija za svetske festivale?

Glavni muzički program Nišvila

"Gernika" za praznik džeza

Mančevski: Film ne može da promeni stvarnost, ali može naterati srce da brže kuca

Potpisan sporazum o digitalizaciji kulturnog nasleđa

Projekti iz Srbije na „Sarajevo film festivalu“

Umjetnici u Titovom bunkeru

 

 

 

second_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_buttonsecond_button