Supruge umrlih boraca Vojske RS jedna su od kategorija koje su ostale bez ikakvih naknada jer ih je novi Zakon o pravima boraca zaobišao. Prošle godine, entitetske vlasti privremeno su riješile taj problem, obezbijedivši im pomoć u iznosu od 50 maraka mjesečno. Ove godine i ta simbolična naknada im je uskraćena.
Danijela Eličić iz Zvornika supruga je umrlog borca Vojske Republike Srpske. Njen muž godinama je bolovao od posljedica ranjavanja a prošle godine je preminuo. Danijela je posvetila godine svog života njezi bolesnog supruga i nije radila. Nakon što je on umro, ostala je bez ikakvih primanja, a više ne dobija ni jednokratnu mjesečnu pomoć od 50 maraka.
„On je ranjen, ostao je paraplegičar, u kolicima, trinaest godina. Sem toga, prilikom ranjavanja, odmah mu je otkazao jedan bubreg. Tri-četiri godine kasnije otkazao je i drugi. Posljedica ranjavanja bila dijaliza. Trinaest godina je išao na dijalizu. Na kraju je dijaliza učinila svoje, klasična anemija, dobio je sepsu i umro prošle godine, na Božić. I kad je on izgubio bitku sa svojim životom, ja nemam pravo ni na šta. Nemam pravo na njegovu penziju zato što nisam imala 45 godina u trenutku njegove smrti. Imaću nekakvu invalidninu kad napunim 45 godina.“
Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Nedeljko Mitrović potvrđuje da, osim invalidnina, porodice umrlih boraca nemaju nikakve naknade.
„Nemaju pravo, mada je opredjeljenje svih ovih organizacija, zajedno sa Ministarstvom, da se ta priča, razgovor, nastavi. Imamo mi dosta tih članova porodica i domaćinstava koji su zavisili od te invalidnine, penzije, ne znam čega, a poslije smrti, nemaju nikakva prava.“
Petar Đokić Prošle godine Vlada RS namijenila je 2,3 miliona
maraka za supruge umrlih boraca jer je ta kategorija zaobiđena u novom zakonu o boračkim pravima. Ove godine pomoć je izostala. Ministar rada i boračko – invalidske zaštite RS Petar Đokić kaže:
„To u zakonu nije bilo moguće nastaviti u 2013. i narednoj godini, zato što takva opcija u zakonu ne postoji, jer bi to razvilo ogroman broj novih korisnika, za što Republika Srpska nema novaca.“
U Boračkoj organizaciji RS uvjeravaju da se priča neće završiti na ukinutoj pomoći.
„Ta pomoć je u prošloj godini bila riješena samo za godinu dana. Mi moramo insistirati da se taj protokol produži za ovu godinu“, pojašnjava predsjednik Predsjedništva boračke organizacije Dražen Perendija.
Danijela Eličić kucala je na mnoga vrata - opštine Zvornik, Boračke organizacije, resornog ministarstva. Ne da bi tražila milostinju već da bi joj pomogli da nađe posao. Resorni ministar Petar Đokić, kaže, uputio ju je na konkurse u Zavodu za zapošljavanje i oglase u dnevnim novinama. Ni u boračkoj organizaciji nije bolje prošla.
„Nikad niko u njegovu kuću ušao nije da vidi gdje on živi, kako živi. Otišla sam u Boračku organizaciju da prijavim njegovu smrt, odnijela smrtovni list – čovjek koji je uzeo smrtovni list nije ustao, nije mi pružio ruku i rekao 'Gospođo, primite moje saučešće'. Na kakvim je mukama čovjek živio sve godine, i da na kraju, ja koja sam bila pored njega toliko godina, da nemam nijedne marke primanja.“
Danijela Eličić poziva resornog ministra da dođe i vidi kako se živi bez ijedne marke, a računi stižu svaki mjesec. Petar Đokić, očekivano, nije odgovorio na ovaj poziv. U Boračkoj organizaciji RS, međutim, uvjeravaju da će u toku narednih nekoliko dana na dnevni red s resornim ministrom staviti problem pomoći suprugama umrlih boraca.
