Srpska pravoslavna crkva i vjernici slave danas Vaskrs, najveći hrišćanski praznik kojim se obilježava uspomena na dan kada je Isus Hrist vaskrsao iz mrtvih, pobijedio smrt i svim ljudima na zemlji darovao vječni život.
Na Vaskrs pravoslavni hrišćani slave jednu od centralnih dogmi vjere, Isusovo vaskrsnuće. Po hrišćanskom vjerovanju, to se desilo trećeg dana poslije njegove smrti, uključujući i dan smrti - odnosno prve nedjelje poslije Velikog petka.
Na našim prostorima je Uskrs naziv za ovaj praznik kod rimokatolika, dok ga pravoslavni vjernici nazivaju Vaskrs.
Vaskrs uvijek pada u nedjelju, medjutim praznik traje duže, jer pripreme i obilježavanje Uskrsa počinju još u četvrtak večernjom liturgijom.
Vaskrs je nastao od riječi vaskrsnuti koja vuče korijene iz staroslovenskog glagola koji je značio rasti i razvijati se. Prefiksom uz- dobiven je praoblik od kojeg se razvio današnji glagol.
Prema hrišćanskom vjerovanju, Hrist je osu?en u četvrtak, razapet na krstu u petak, a u nedjelju je vaskrsnuo. Zato se u našem narodu praznuju Veliki petak, onda Velika subota koja prolazi u tišini crkve, da bi uveče uslijedilo Vaskršnje bdijenje.
Zbog značaja ovoga praznika, svaka nedjelja u toku godine posvećena je Vaskrsu i svaka nedjelja je mali Vaskrs.
Vaskrs spada u pokretne praznike, i praznuje se poslije jevrejske Pashe, u prvu nedjelju poslije punog mjeseca koji pada na sam dan proljećne ravnodnevnice, ili neposredno poslije nje, nikada prije te ravnodnevnice. Najranije može da padne 4. aprila, a najkasnije 8. maja po novom kalendaru.
Za Vaskrs su vezani lijepi običaji u našem narodu, a u cijelom hrišćanskom svijetu i kod Srba na ovaj praznik je rasprostranjen običaj darivanja jajima.
Jaje je simbol radjanja, odnosno obnavljanja prirode i života. I kao što badnjak na Badnje veče pred Božić goreći na ognjištu daje posebnu čar božićnoj noći, tako isto vaskršnje crveno jaje znači radost i za one koji ga daju i koji ga primaju.
Kada svane dan Vaskrsenja Hristovog, sa svih tornjeva pravoslavnih hramova dugo zvone sva zvona, i javljaju dolazak velikog praznika.
Domaćin sa svojom decom odlazi u crkvu na Vaskršnju službu. Poslije službe, narod se medjusobno pozdravlja rečima: "Hristos Vaskrse!" i "Vaistinu Vaskrse!" Taj pozdrav traje sve do Spasovdana, koji pada 40 dana od Vaskrsa.
Kad se dodje iz crkve kući, svi se ukućani medjusobno pozdravljaju tradicionalnim vaskršnjim pozdravom i ljube. Domaćin onda pali svijeću, uzima kadionicu i tamjan, okadi sve ukućane koji stoje na molitvi, predaje nekom mladjem kadionicu i ovaj kadi cijelu kuću.
Ukoliko niko ne umije da otpjeva vaskršnji tropar, naglas se čita "Oče naš" i druge molitve koje se znaju napamet. Poslije zajedničke molitve, ponovo, jedni drugima čestitaju Vaskrs i sjedaju za svečano postavljenu trpezu.
Na stolu stoji ukrašena činija sa ofarbanim jajima. Domaćin prvi uzima jedno jaje, a za njim svi ukućani. Tad nastane veselje i takmičenje čije je jaje najjače.
Ovaj običaj predstavlja veliku radost za djecu. Prilikom tucanja izgovara se, takodje, "Hristos Vaskrse" i "Vaistinu Vaskrse". Na Vaskrs se prvo jede kuvano vaskršnje jaje, a onda ostalo jelo.
Toga dana, ako gost dodje u kuću, prvo se dariva farbanim jajetom, pa se onda poslužuje ostalim ponudama.
