|
Godišnji bratski sastanak Mitropolije crnogorsko-primorske
Po osveštanoj vjekovnoj praksi Crkve Hristove Pravoslavne, sveštenstvo i sveštenomonaštvo Mitropolije crnogorsko-primorske sabralo se danas, zajedno sa svojim Arhijerejem – Visokopreosvećenim Arhiepiskopom cetinjskim i Mitropolitom crnogorsko-primorskim Gospodinom Amfilohijem, na Svetu Liturgiju i na redovni godišnji bratski sastanak. Ove godine sabranje je održano u Svetoarhangelskom manastiru Ždrebaonik kod Danilovgrada, pokraj moštiju Sv. Arsenija Sremca, drugog Arhiepiskopa Srpskog, nasljednika Sv. Save, čije mošti vjekovima obitavaju u Crnoj Gori.
Nakon Svete Liturgije u manastirskom hramu, kojom je načalstvovao Mitropolit Amfilohije, održano je bratsko sabranje u manastirskom konaku, a potom i bratska trpeza.
U toku Svete Liturgije, odlikovan je pravom nošenja naprsnog Krsta – činom protoprezvitera-stavrofora, protojerej Velibor Džomić, paroh u Podgorici i koordinator Pravnog savjeta Mitropolije, a prezviter Zoran Đedović, paroh gornjozetski, odlikovan je činom protojereja.
Osobiti blagoslov za današnje sabranje bilo je prisustvo Preosvećenog Episkopa umirovljenog zahumsko-hercegovačkog Atanasija, koji je svojom očinskom i bogoslovskom riječju izuzetno doprinio radu današnjeg sabranja.
Gospodin Mitropolit je ukratko izložio svoj arhijerejski rad u protekloj godini, govorivši i o svojoj nedavnoj posjeti Južnoj Americi. Nakon toga, arhijerejski namjesnici su iznijeli izvještaje o crkvenom životu u svojim namjesništvima. Predavanje na temu: „Vršenje obreda nad inoslavnima i njihova kanonska opravdanost“ održao je jerej mr Arsenije Radović, starješina Crkve Sv. Trojice u Budvi i profesor Cetinjske bogoslovije, poslije kojeg je nastupila plodotvorna diskusija.
Konstatujući da se pastirsko-duhovni život Mitropolije crnogorsko-primorske i dalje razvija na korist čitave Crkve i spasenja povjerene pastve, sveštenstvo izražava svoju zabrinutost zbog mnoštva spoljnjih pritisaka na Pravoslavnu Crkvu u našoj zemlji, koja se u Crnoj Gori ovaploćuje kroz Mitropoliju i još tri Eparhije pomjesne Srpske pravoslavne crkve.
Neprilične političke ucjene i neosnovani zlonamjerni napadi na Mitropolita, sveštenstvo i pravoslavne vjernike kojima se ne vidi kraja, koji, štaviše, kako vrijeme prolazi, dobijaju svoj sve primitivniji i nasilniji oblik u vidu nasilja nekih od državnih organa i primjene anticrkvenih protivzakonitih metoda, nezapamćenih ni u vremena komunističke tiranije, postaju nepodnošljivi.
Pritisci na Crkvu Pravoslavnu, s kojima se ne suočava nijedna druga vjerska zajednica u Crnoj Gori, projavljuju se kroz otvorenu i javnu podršku određenih vladajućih struktura jednoj plemensko-partijskoj pseudoreligioznoj nepravoslavnoj organizaciji, koja ima namjeru da ugrozi ime, identitet, dostojanstvo i imovinu Pravoslavne Crkve. U svojoj bogobornoj i antibožnoj (antihristovskoj) namjeri da uguše crkveni život u Crnoj Gori, pojedini državni organi su spremni na protivustavno izgonjenje sveštenika i njihovih porodica, monaha i monahinja. Nepravnim i manipulantskim tumačenjem komunističkog Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (1977) neki državni organi pišu najsramnije stranice crnogorske istorije. Istjerivanje mladog sveštenika Siniše Smiljića, najava izgonjenja protojereja Velibora Džomića, odbijanje desetina molbi za boravak u Crnoj Gori, licima koji ovdje borave i po jednu-dvije decenije su izraziti primjeri progonjenja Crkve, zajedno sa političkim sudskim proceusiranjem Mitropolita Amfilohija i nekoliko sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske. Kao da nije dovoljno, najavljuje se otimanje i nebivalo podržavljenje crkvene imovine (primjer Crkve na Ćipuru i dr.), a ne preza se ni od janih poziva na rušenje pravoslavnih hrišćanskih hramova (Hram Sv. Trojice na Rumiji, Crkva Prsvete Bogorodice i Aleksandra Nevskog na Svetom Stefanu...). Predlozi za rješavanje tzv. crkvenog pitanja u Crnoj Gori, koji stižu od najviših državnih i partijskih organa, a graniče se sa ucjenama, učinili su da se čak i mnogi ideolozi i glasnogovornici novocrnogorskog identiteta stide najnovijeg razvoja događaja, naročito u vezi sa odobravanjem boravka sveštenstvu i monaštvu, koji nisu državljani Crne Gore.
Svjesni neraskidive veze Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori sa Žičkom i Pećkom Arhiepiskopijom, sadašnjom Srpskom Patrijaršijom, sveštenstvo Mitropolije zahtjeva neodložni prekid svih vrsta pritisaka na Pravoslavnu Crkvu i ispovjeda svoje puno saglasje za očuvanje jedinstva naše pomjesne Crkve Srpske. Trenutni i plitki politički interesi jedne oligarhije, pokušaji direktnog miješanja vlasti u unutrašnje ustrojstvo Crkve ne mogu i neće uticati na vjekovni poredak Crkve i ugrožavanje njene bogodane slobode. „Ako mene goniše i vas će goniti“, riječ je Hristova, koja se danas ostvaruje u Crnoj Gori, kao u besudnim godinama nakon Drugog svjetskog rata.
Crna Gora je bila i trebalo bi da ostane društvo čestitih, slobodoumnih i ponosnih ljudi. Putem koji je neki vode, a naročito rušenjem temelja na kojima je zasnovana – Pravoslavne Crkve Hristove, neizbježno će je dovesti do agonije i samourušavanja. Nacionalne i klasne podjele, vještački stvarane, prouzrokovane duhovnim, kulturološkim, obrazovnim i ekonomskim nasiljem, stvaraju duboke, i bojati se nezalječive rane na crnogorskom društvu, koje se neće lako zacijeliti i koje nisu na dobrobit nijednog građanina, a još manje Crne Gore kao cjeline.
U toj zabrinutosti, ali i u uvjerenju da će razum prevladati, s uzdanjem u Boga, čiji se Jedinorodni Sin ovaploti Duhom Svetim među nama grešnim ljudima, pozdravljamo sve vjernike i sve ljude dobre volje, radosnim i vječnospasavajućim pozdravom:
Hristos se rodi! Vaistinu se rodi!
Blagoslovena Nova Godina dobrote Gospodnje!
|
