U nizu zgodnih i duhovitih opaski odnedavno se po Banjaluci prepričava najnoviji vic.
Ispraća u Drvaru majka sina koji se sprema na dalek put u Australiju. Suza suzu stiže.
"Ajoj, sine, ode mi tako daleko, žalosna ti majka!", ne smiruje se uplakana žena.
Na to reaguje drugi sin.
"Ne plači majko, smiri se, vratiće se braco. Pa ne putuje u Banjaluku!"
Akteri iz pomenutog vica jesu iz Drvara, ali se oni mogu smjestiti i u Glamoč, Sanski Most, Bosanski Petrovac, Grahovo i druga krajiška mjesta koja su dejtonskom granicom pripali teritorijalnoj cjelini u federalnom entitetu.
Koliko je stanovnika, tokom i poslije rata, naselilo krajišku ljepoticu biće poznato uskoro, baš kao što će se znati i koliko je u drugim lokalnim zajednicama manje stanovnika. Izvjesno je da je Banjaluka desetinama hiljada postala stalna destinacija i nova adresa kao posljednja pošta.
U Republici Srpskoj, naime, počeo je probni popis stanovništva. To je predigra za stvarnu inventuru koja je zakazana za iduću godinu kada će se precizno saznati koliko ima ljudi u BiH. Od tog popisa mnogo se očekuje jer je zadnje inventarisanje ljudi u ovoj bivšoj republici SFRJ održano 1991. godine, a sadašnje procjene koliko ima stanovnika u dejtonskoj BiH - Republici Srpskoj i Federaciji BiH - dobiće zvaničan pečat.
U tim procjenama i kalkulacijama jedno je sigurno: najviše stanovnika među lokalnim zajednicama imaće Banjaluka. Neće biti iznenađenje ako popisivači u konačnom zbiru Banjaluci, uključujući seosko područje, dodijele titulu najmnogoljudnijeg grada sa 250.000 do 300.000 stanovnika.
Priliv stanovništva ovom gradu dostigao je enormne razmjere. Jer, Banjaluku su paralelno naseljavali žitelji ratom ugroženih područja, ali i okolnih krajiških mjesta koja su ostala u ustavno-pravnom i teritorijalnom sastavu RS. Znatan broj predratnih stanovinika Kneževa, Srpca, Laktaša, Gradiške, Kozarske Dubice i drugih mjesta su, sa porodicama, naselili glavni grad RS.
Rezultat je to snažne centralizacije ovog entiteta i Banjaluke sa najvećim izborom i mogućnostima za školovanje i studiranje, ali i zapošljavanje. Poznato je, naime, da se u Banjaluci nalaze sjedišta svih najvažnijih entitetskih institucija - Narodne skupštine, Vlade RS i njenih ministarstava i brojnih agencija, ali i onih na državnom nivou - od Uprave za indirektno oporezivanje BiH do budućeg sjedišta Centralne banke BiH.
Neuporedive prednosti života u Banjaluci nude i privatizovane firme gdje se mogu naći kakvi-takvi poslovi za razliku od naseljenih područja u kojima su industrija i privreda odavno pretvoreni u - mrtvu prirodu.
Imajući u vidu naglašeno lošu demografsku poziciju RS i migraciju stanovništva iz manjih i veća mjesta, a posebno Banjaluku, onda se ni Republici Srpskoj ne piše dobro. Ni u bliskoj, ni u daljoj budućnosti.
Prema najnovnijim podacima Zavoda za statistiku RS, najveći broj stanovnika doseljava se u Banjaluku. Samo u prošloj godini u glavni grad RS doselilo se skoro hiljadu državljana RS. Najviše - njih 150 - došlo je iz Kneževa (bivšeg Skender Vakufa). Riječ je o zvaničnim prijavama novih žitelja Banjaluke, a nepoznat je broj onih koji još nisu promijenili adrese stanovanja i žive u ilegali.
Pored Banjaluke u prošloj godini, zahvaljujući unutrašnjoj migraciji stanovništva, došlo je do povećanja žitelja u Bijeljini (skoro 700) i Laktašima (više od 300). U prošloj godini smanjio se broj stanovnika Zvornika (250), Kneževa i Novog Grada.
