Savjet Razvojne organizacije sindikata „Čajavec", koji zastupa interese bivših radnika, jednoglasno je odlučio da proda preduzeće, jedan od nekadašnjih giganata bivše Jugoslavije, piše "Press RS".
U odluci Saveta navodi se da je ona donijeta kao „krajnja mjera za zaštitu imovine bivših radnika".
Predsjednik sindikata Bratislav Napotnik kaže da je odluka pravno utemeljena i u skladu s Deklaracijom ROS-a od septembra 2009. koja je javno objavljena i koju je podržalo oko 2.000 bivših radnika i suvlasnika preduzeća „Čajavec".
Napotnik ističe da je odluka iznuđena zato što je nedavno stigla tužba „Telekoma RS" zbog neplaćenih telefonskih računa iz 2004. i 2005. godine u visini od 1.135 KM, zbog čega je ROS „Čajavec" bio prinuđen da objavi prodaju imovine bivšeg poslovnog giganta. Iako se odluka u prvi mah čini nelogičnom, on tvrdi da su bivši radnici vlasnici i da imaju najviše prava da njome raspolažu. On podsjeća da je sindikat još 2001. tužio Vladu RS i tražio poništavanje nelegalne privatizacije, kao i naknadu štete od 250 miliona KM.
"Cijeli sistem preduzeća „Čajavec" nelegalno je privatizovan, a oni koji su u tome učestvovali i raskrčmili višemilionsku imovinu sve su uradili nezakonito i treba za to da odgovaraju. Sve je to sadržano u našoj tužbi u kojoj argumentovano tvrdimo da je privatizacija nezakonita od samog početka. Prvi korak u legalnoj privatizaciji morao je da bude deobeni bilans između 32 preduzeća iz sastava „Čajaveca". Pošto to nije urađeno, sve pravne radnje koje su usledile jesu nezakonite", kaže Napotnik.
Za pljačkašku privatizaciju preduzeća „Čajavec" odgovorne su vlasti u RS od 1998. do danas jer nijedna vladajuća garnitura nije uradila ono što je bila obavezna po zakonu.
"Narodna skupština je morala da traži izvještaj nadležnog tužilaštva o tome šta je urađeno u pogledu nezakonite privatizacije, a to nije uradila. Vlada RS je morala da traži blokadu cjelokupne imovine i svih računa „Čajaveca", a to nije uradila. I na kraju, poseban paradoks je ponašanje suda koji nije uvažio naš zahtjev iz 2001. da zabrani prodaju imovine i kapitala „Čajaveca". Dakle, ni zakonodavna ni izvršna ni sudska vlast ne rade svoj posao", kaže Napotnik.
On podsjeća da je prvo ročište po tužbi ROS „Čajavec" iz 2001. održano tek početkom novembra 2010. pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci. Paradoksalno je i to što je on tada tražio da se dalje procesuiranje odgodi zato što nijedan advokat nije želio da zastupa obespravljene radnike. Napotnik objašnjava da prodaja imovine treba da se sprovede tako što će svi tzv. vlasnici koji su nezakonito uknjižili dijelove imovine, kao i svi ostali zainteresovani kupci na račun „Čajaveca" uplatiti tržišnu cijenu kupljene imovine.
"Taj novac neće ići ni u moj džep niti u džepove članova Saveta, već svim bivšim radnicima u skladu sa onim što im pripada, u zavisnosti od dužine radnog staža i neizmirenih obaveza prema njima. Radnici su putem vaučerske privatizacije vlasnici 12,5 odsto imovine „Čajaveca", a niko od njih nije vidio nikakvu korist od toga. Prema početnom bilansu iz 2000. godine, vrijednost imovine je bila oko 140 miliona KM, što znači da radnicima samo po tom osnovu pripada oko 18 miliona", kaže Napotnik.
