glavniBanner

 

 

www stranac.net

 

 

 

Primitivizam političkih elita prepreka regionalnoj saradnji u kulturi  

izvor: rse                                                                                                                                                                                                  04.08.2014

theater city 

Političke elite država regiona ne razumiju značaj kulture, pa je nedostatak novca zajednički imenitelj za sve kulturne tokove u zemljama okruženja i jedan od najvažnijih uzroka još uvijek nedovoljne kulturne saradnje u regionu. No, još jedan  jednako važan razlog je, po mišljenju naših sagovornika, sadržan u metafori da su zemlje regiona kao "Galapagos prije dolaska Darvina", što omogućava da odluke u institucijama kulture donose oni koji na tim pozicijama i mogu opstati jedino u zatvorenim, lokalnim uslovima.

Dramski segment Grada tetara bio je ovog ljeta oslonjen na regionalnu saradnju. Predstave su igrala pozorišta iz Zagreba i Rijeke, Sarajeva, Novog Sada i Beograda. Selektor dramskog programa Boris Mišković:

 daleko iza nas, stvari se polako vraćaju u normalu, ali bilo bi pretenciozno nagovještavati da su svi problemi između država regiona iza nas, što možemo vidjeti na primjer na sportskim manifestacijama. Klica zla i dalje buja u nama, ali to je razlog više da ljudi iz kulture, ljudi sa misijom, daju što veći zamah da se ta klica zatre”.

Reditelj Kokan Mladenović, koji je radio sa mnogim pozorištima u Jugoistočnoj Evropi, smatra da je najveća prepreka regionalnoj saradnji to što političke elite ne prepoznaju značaj kulture.  ”Opšte je mjesto i floskula da je prepreka novac. Novca za teatar nema u našim zemljama jer svi imamo podjednako primitivne političke elite. One ne znaju što je to kultura, i koji je značaj obrazovanja i kulture bilo kog od naroda bivše Jugoslavije”.

Nije samo manjak novca prepreka većoj kulturnoj propusnosti ovih prostora koje Mladenović opisuje kao Galapagos prije dolaska Darvina.

“Drugi izgovor za nemanje saradnje je što se različit umjetnički polusvijet našao u udobnoj poziciji u tim malim državama. Sve te naše zemlje su kao Galapagos prije dolaska Darvina, gdje se razvijaju neke posebne endemske vrste-neki ljudi kojima je lijepo samo u izolaciji, to su neki važni glumci, upravnici, ministri, važni samo u malim, izolovanim sredinama. Čim se uporede sa nečim malo većim, kao što je region ili bivša Jugoslavija, oni postanu bezvrijedni. Upravo tom svijetu ne odgovara regionalna saradnja”.

No, da se vremena mijenjaju, dokaz je upravo Grad teatar koji je ranije godinama forsirao srpsku kulturnu scenu, ne samo na uštrb ostalih kulturnih regija, već i domicilne Crne Gore.  Danas, međutim, festivalska publika u Budvi ima priliku da upozna tokove umjetnosti i ostalih susjeda. Boris Mišković:

”U poslednje vrijeme nam gostuju sve više pozorišta iz Hrvatske, ti glumci još nisu previše poznati ovdje, ali svojim kvalitetom osvajaju simpatije publike. Imali smo priliku da čujemo ovacije predstavi Tri mušketira iz Rijeke, slično je bilo i sa Gavellom, takođe i sa Hrvatskim kulturnom domom na predstavi Aleksandra Zec – iako je predstava po mnogo čemu karakteristična pa nije bilo aplauza, ali je bilo nepodijeljeno oduševljenje publike”.

Iako smo ove godine gledali sarajevske glumace u Budvi sa predstavama Mali mi je ovaj grob i Terorizam, Mišković ocjenjuje da su bosansko-hercegovačka gostovanja u Gradu teatru rijetka. “Gostovanje bosansko-hercegovačkih pozorišta je gotovo na granici incidenta, imam osjećaj da se tamo ne ulaže dovoljno novca u pozorište, pa je i kvalitet dosta nizak. A bez obzira koliko bili posvećeni regionalnoj saradnji, u Gradu teatru moramo voditi računa o standardima kvaliteta svog programa”, kaže Mišković.

Kulturna razmjena, umjetnička mobilnost, regionalna saradnja su neminovna budućnost ovih prostora koju uslovljava zajednički jezik i ekonomska logika. Zato je region najlogičnije tržište za kulturu, smatra reditelj Kokan Mladenović.  

“Mislim da je prostor bivše Jugoslavije, ili tačnije tržište jednog jezika, naše najlogičnije tržište. Mi te jezike možemo da zovemo kako god hoćemo, ali činjenica da Crna Gora, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Srbija govore istim jezikom, ili ako hoćete svima razumljivim jezikom, onda je logično razmišljati da te naše sve skuplje predstave budu dostupne bar pozorišnoj publici na tom području. Siguran sam da će nas, ako već nema emocija, bar ekonomska logika natjerati da u budućnosti intenzivno sarađujemo”.

slobodnaevropa.org

 

 

Otvorena izložba "Prvi dan Velikog rata"

CANU: Uputstvo za prevođenje Njegoša

Rekord Sarajevo Film Festivala: 247 filmova iz 60 zemalja

Na Filmskim susretima u Nišu šest premijera

Motovun: Sa žirijem u egzilu o kršenju ljudskih prava

Next Level program u Beogradu: Hip hop ne poznaje granice

Vojkan Borisavljević: Odiseja koja nema kraja

Ljubiša Ristić: 100 godina ljubavi i mržnje

Kruševljanin snimio horor film u napuštenoj fabrici

Zlato za "Levijatan"

Na jesen stiže prvi srpski tri-de film

Banjaluka: Festival kratkog filma na Kastelu

BELEF bez izložbe mladih vajara: Manjak novca ili odlučnosti?

Kuda ide kultura

Sećanje na slavnog Carevca

Zvuci džeza širom Srbije

Marković: Ljubav je način mišljenja

Jubilej Hazarskog rečnika: Kako je mlinar postao pekar

Oproštaj od Bore Todorovića

Filmstreet festival: Filmovi i predstave pod beogradskim nebom

Narodni muzej: Nada za nacionalno blago

Zatvoren Cinema City: Grand Prix za "Neposlušne"

 

 

 

 

 

kontakt

uslovi koriscenja

 

 

naslovna

servis

> Der Titel der Seite wird von NetObjects Fusion 1&1 Edition generiert