Jedna enigma, sa dna mora, odavno muči istraživače, prvenstveno one koji se bave nautičkom arheologijom, istoričare, ali i same meštane Petrovca, lepog i poznatog turističkog mesta. A ona najkraće glasi: kako doći što bezbednije do najvećeg potonulog broda u južnojadranskim dubinama, i izvući ga na suvo.
Područje oko ostrva Katič, koje je gotovo na svim razglednicama i fotografijama Petrovca, u više navrata su pretraživali domaći ronioci, ali i njihove kolege iz Austrije i Nemačke. "Ljudi žabe", ali i stručnjaci koji se bave istorijom i publicistikom. Njihov cilj je krstarica "Zenta", koja ceo vek počiva na dnu mora ispred Petrovca. U mnoštvu potonulih lađa u crnogorskom delu Jadrana, stara krstarica je jedna od najinteresantnijih.
"Zenta" je austrougarski ratni brod koji su 16. avgusta 1914. godine torpedovale francuske, savezničke snage u Prvom svetskom ratu. Krstarica je izgrađena u brodogradilištu Pula 1897. godine, a početkom Prvog svetskog rata njome je komandovao kapetan fregate Paul Paher. Kada je došao nadomak Petrovca odbio je da se preda Britancima i Francuzima, čija se flota nalazila okolo, štiteći obalu od Austrijanaca. Torpedovanje je bilo efikasno, krstarica je otišla na morsko dno. Tom prilikom je poginulo 210 vojnika austrougarske flote. Njih 129, dakle svoje neprijatelje, spasili su petrovački ribari, pokazujući humanost i tradicionalno čojstvo i viteštvo.
Preživeli mornari su u znak zahvalnosti svojim petrovačkim spasiocima podigli crkvicu posvećenu Svetoj Neđelji na ostrvu Katič. Decenijama su na dan brodoloma paljene sveće. Vreme je učinilo svoje, taj običaj je nestao, a crkva je prilično stradala u razornom zemljotresu 1979. godine. Obnovljena je dobrim delom, ali malo ko od brojnih turista koji dolaze u Petrovac nešto zna i o crkvi i o potopljenoj krstarici ispred ostrva.
Koristeći posebnu smesu helijuma, kiseonika i azota tivatski i nemački ronioci bavili su se, pre koju godinu, neko vreme na morskom dnu kod Katiča, naspram petrovačke plaže. Krstarica počiva na dubini od 73 metra. Oni i kasnije hercegnovski ronioci su kazali da je nužna velika opreznost u traganjima za ovim brodom. On je, naime, prekriven mrežama i parangalima ribolovaca koji stižu ovde u potrazi za ribom. Upravo te mreže su velika zamka, posebno za neiskusne koji se spuštaju na morsko dno.
Ronioce je posebno iznenadila činjenica da je ovaj brod u izuzetno dobrom stanju posle toliko vremena. Krstarica, kako su objasnili, leži na ravnoj "kobilici" i stiče se utisak kao da je neko položio na morsko dno. Polovina propelera je ispod peska, a svih osam topova kalibra 120 milimetara su na brodu, kao i toliko topova manjeg kalibra -47 milimetara. Posebno, kažu, dobro izgleda drveni pokrov glavne palube - kao da je naprosto uglačan. "Zenta", koja je teška 2.300 tona, pogođena je direktno u komandni most i iznad mašinskog stroja je velika rupa od granate koja je probila sve palube.
BILO I SRBA
Posadu "Zente" su većinom činili vojnici s prostora kasnije Jugoslavije, među kojima je bilo i Srba koji su bili primorani na ratnu plovidbu.
MUZEJ NA SUVOM
Želja da se ovaj ratni trofej izvuče na suvo je velika. No, put do toga je složen i težak. Moguće ostvarljiv, ako bi se udružile snage i ukoliko bi se delovalo bez predrasuda. "Zenta" je deo istorije i bila bi izuzetan muzej na suvom.