Krcat „?", muzičari „praše" u uglu, a raja stidnjivo cupka za visokim stolovima oko stubova. U noćnom klubu niko ne igra, svi poziraju. Djevojke „napucane", polugole. Haljinice ljetnje, bez obzira na to što je decembar. Oko njih je vrelo. Mladići ispijaju pivo ili gazirane sokove na slamčicu. Pomalo se progovori po sistemu „usta na uho", jer od glasne muzike slabo ko i sebe čuje. Većina njiše ramenima i razgleda po sali. I tako otprilike dva-tri sata, a onda razlaz.
Ovako izgleda noćni život u Bijeljini vikendom, jer zbog propisa svi kafići rade do 23 časa, a samo noćni klubovi, kojih je četiri, mogu da ugoste do tri sata iza ponoći. Pravila se poštuju, jer čini se da skoro svi u ovom gradu žestoko zaziru od inspekcije i visokih kazni, pa niko ne rizikuje da zbog još koje marke zarade na crno produžava radno vrijeme.
Radnim danima u Bijeljini nema ovakvog noćnog života. Tih dana vrata noćnih klubova su zaključana. Ali, Semberci ne dozvoljavaju da kafići zvrje prazni. Bez obzira na to što je utorak, u „Libertasu" i „Ajriš pabu" već u 20 časova teško se nalazi prazan sto.
- U Bijeljini se samo otvaraju kafići i kladionice i ja ne znam da se posljednjih godina ijedan zatvorio - priča Tanja Mandić, dok se grije kuvanim vinom. - Od sedam ujutru, pa do pola jedanaest uveče, uvijek nekog ima. Već u sedam i petnaest ujutru u svakom kafiću naći ćete bar pet ljudi kako piju kafu i čitaju novine.
Ono što je neobično je da u kafićima polovina mladih pije čaj. Za stolom trojica lijepo obučenih, urednih mladića, a ispred njih tri šolje čaja. Sto pored dvije drugarice čavrljaju i ispred njih se puši - čaj. Gdje god se okrenete recimo po „Libertasu" ili „Parku" uvijek neko pije čaj.
S druge strane, u bijeljinskim kafićima ne možete popiti kafu, običnu, domaću, zakuvanu, što zamiriše na deset metara. Ako želite takvu kafu, morate sjesti u kafanu, a u kafićima možete da popijete espreso, kapućino, moku..
Svaki lokal koji ima više od 12 stolica nudi i hranu, meze, pice, ribu sa povrćem, krilca u sosu, čak i koljenice. Cijene su od četiri do 12 maraka, ali su sva skuplja jela, od osam i više maraka, porcije za dvoje.
"Novosti" pišu da ima jedan Bijeljinac što zna ponekad da zakupi prostor srijedom ili četvrtkom, pa uz di-džejeve organizuje žurke, najčešće studentske, kada je i piće povoljnije.
U „Romanija" se vesele i ne priznaju fajront
Sve utihnulo u studenoj noći. Čuje se samo poneki bat koraka poslednjih noćobdija što se pustim ulicama, pogureni i zgrčeni u debelim zimskim jaknama, vraćaju iz kafića kući. Ali kad se uđe u trotoarsku zonu kafane „Romanija", udar muzike odmah uspravi prolaznika. Iza zatvorenih vrata za nekoliko stolova petnaestak ljudi merači. Trešti teški narodnjak, nešto nalik romanijskoj „Gari", a bekrije raširile ruke, grle se i pevaju. Oči im crvene, pogled zamućen, ponekome i na pola kapka. Kosa neočešljana, brade od nekoliko dana. Kroz grla im je već proteklo bog zna koliko čaša rakije i pjesama. Ali briga njih. Ova reklo bi se radnička klasa, odušak traži u „Romaniji" i ne haje za tamo neke zabrane rada posle 23 časa. - „Volim popit, volim zagalamit, da ga vidim ko će mi zabranit!" - cika, vriska i podignute ruke ne planiraju fajront do zore.
