|
Zašto je Josipović smenio Jovića?
izvor: tanjug 12.10.2014
ZAGREB - Način na koji je hrvatski predsednik Ivo Josipović "odrubio glavu" svom savetniku Dejanu Joviću, zbog članka u naučnom časopisu, jedan je od kardinalnijih udara na slobodu govora još od vremena Franje Tuđmana, piše samostalni srpski nedeljnik "Novosti".
Jovića, koji sebe predstavlja Srbinom po ocu i Hrvatom po majci, pritom ne treba žaliti zbog gubitka funkcije, jer mu u dvorskoj intelektualnoj sviti ionako nije bilo mesto, a ako i dalje smatra da je tamo pripadao, možda će mu sveže iskustvo pomoći da se ubuduće reši poneke iluzije, navodi ovaj nedeljnik.
Ukazuje se, međutim, da poruke ove smene uveliko nadilaze karijerne traume bivšeg predsedničkog savetnika: ona glasi da je svako dužan "hrvatski misliti" ukoliko želi na bilo koji način aktivno participirati u hrvatskom političkom životu ili se vezati uz iole rentabilne društvene strukture.
U protivnom će, navodi se, biti tamjanom isteran iz hrama, zasut kletvama verskih poglavara i prepušten "besnoj pastvi" na dalju obradu.
"Hrvatski misliti", kako se objašnjava, znači negovati konfesionalni pristup hrvatskoj državnosti. "Hrvatski misliti" znači bez ostatka podupirati takvo idejno i socijalno postrojavanje gde će se kompletno hrvatsko društvo profilirati kao verska zajednica okupljena oko države kao vrhovnog božanstva.
"Hrvatski misliti", dakle, znači opsluživati religiju države - promovisati konzumiranje državotvornih vrednosti na molitvenoj osnovi - a to će reći kleknuti pre no što se mozak stavi u pogon, prekrstiti se i izrecitovati propisane psalme, a zatim plutati u polju mistične iracionalnosti, gde u pravilu nema mesta ni za zdrav razum ni za u stvarnosti utemeljeno iskustvo, navodi ovaj srpski nedeljnik.
Jović je, naime, u inkriminisanom članku, na primeru škotskog referendum "demontirao standardni nacionalistički narativ" da svaki narod želi svoju samostalnu državu i da jedino stvaranjem države nacija postiže svoje "oslobođenje", te usput ukazao na notornu činjenicu da su referendumi o nezavisnosti na prostorima bivše Jugoslavije, uključčjući onaj hrvatski - a za razliku od škotskog - aranžirani u uslovima takvih političkih pritisaka da se ne mogu smatrati ni liberalnim ni demokratskim.
To je, piše nedeljnik, očekivano, izazvalo lavinu optužbi za nacionalnu izdaju, to jest za "potkopavanje hrvatskoga državnog suvereniteta", svetinje nad svetinjama, pa je i dojučerašnji Jovićev poslodavac, manirom okorele kukavice, naglasio kako je iznošenje takvih stavova "štetno" - a "štetno" može biti samo za "Hrvatsku" i fikciju pod kodnim nazivom "nacionalni interes" - da bi kasnije licemerno prigovarao HDZ-ovoj desnici što Jovića etiketira kao državnoga neprijatelja.
Inače, što se tiče hrvatske desnice, ukazuje se, Jović je još ranije obeležen kao "jugofilska crvena krpa", čak i "sigurnosna pretnja", a nakon nove ture svetogrđa već su se javili glasovi koji traže da mu se uskrati mesto predavača na fakultetu.
U liberalnom središtu, pak, degažman je jednodušno pozdravljen, s argumentacijom koja se svodi na to da Jović kao intelektualac i naučnik ima pravo da slobodno iznositi svoje stavove, čak i kada su oni "ekstremistički" i "svima neprihvatljivi", pošto je Hrvatska jedna nadasve demokratska zemlja, ali kao takav ne može činiti deo intelektualne "posluge predsednika države".
Po ko zna koji put se, navodi autor, pokazalo da kult državnosti i nesloboda ne mogu jedno bez drugoga, da ih sjedinjuje isti karirani pogled na svet, štaviše, da državotvorstvo i nije ništa drugo nego praktična implementacija dogmi koje će slobodu srozati do nivoa pevačke mise.
Stoga je najupečatljiviji efekt javnoga streljanja predsedničkog savetnika u tome što ono potvrđuje osnovnu tezu Jovihevog članka.
Njegovim rečima: "Što je manje demokratije i slobode, to je veće "jedinstvo" i veća "jednoglasnost", navodi nedeljnik.
|
