|
O izdanjima srpske štampe u izbeglištvu javnost malo zna
izvor: evn 29.12.2014.
Srpska periodična štampa je u izbeglištvu tokom Velikog rata brzo stala na noge, baš kao i srpska vojska! Bilo je to zlatno, slavno doba novinskog patriotskog izdavaštva, o kome naša javnost malo zna. A po prelasku srpske vojske preko Albanije na Krf, u Bizertu i druga privremena pribežišta, “sedma sila” koja pokreće većinu tih časopisa najpre su, uglavnom, bili sasvim “obični ljudi”, vojnici!
“Naša umetnost je tamo gde smo mi! Izgubili smo našu teritoriju, ali ne i dušu”, reči su Branka Lazarevića, kome krfska srpska periodika i književnost, što znači i naša ukupna nacionalna kultura, mnogo duguju. Istraživanjem te štampe dugo se bavi istoričar Mirko Drmanac. Svoj rad “Srpska periodika u izbeglištvu 1914-1918” predstavio je u Muzeju rudničko-takovskog kraja u Gornjem Milanovcu.
- Okupacijom Srbije 1915. gase se u njoj srpski listovi, a okupacione vlasti prave svoje, na srpskom jeziku, ne bi li i tako uticale na pokoravanje Srba preostalih u domovini. Među njima se ističu “Beogradske novine”, koje izdaju Austrougari, i “Moravski glas”, čiji osnivač su Bugari. “Beogradske novine” su izlazile triput nedeljno, pa svakodnevno. Glavni urednik im je bio hrvatski književnik Milan Ogrizović. One su, ipak, objavljivale tekstove iz srpske kulture, vesti iz Evrope... Ali, strogo je cenzurisana bila svaka reč o srpskim pobedama nad Austrougarima. Zanimljivo: jedan od glavnih saradnika bio im je čuveni srpski pisac Bora Stanković, kao austrougarski zarobljenik, uslovljen i nateran da piše za taj list. Posle rata zbog toga je bio izložen progonu - objašnjava Drmanac.
Po izmeštanju Vlade Kraljevine Srbije u Niš, tu su 1915. pokrenuti “Jugoslovenski glasnik” i “Delo”. A u izbeglištvu, nakon povlačenja iz Srbije i u srpskoj (pred)ratnoj dijaspori u Evropi, kraće ili duže vreme izlazilo je oko stotinu srpskih listova!
- Branko Lazarević okuplja naše pisce u inostranstvu, “vrbuje” čak i one koji su u stanju teške apatije dotle odbijali da pišu. “Srpske novine”, koje on 1916. osniva na Krfu, postaju kulturno središte. Pristupaju mu čuveni Vladislav Petković Dis, Milutin Bojić, Jovan Žujović... “Krfski zabavnik”, kojeg Lazarević pokreće 1917, čuvar je tradicije Davidovićevog kultnog zabavnika nastalog u Srbiji još stoleće ranije, a autori Jovan Dučić, Tin Ujević i Stanislav Vinaver čine da taj list postigne najbolji književni kvalitet - nastavlja Drmanac.
Među uticajnim srpskim časopisima tada su još bili “Antena” i “Pravda”, pokrenuti u Solunu 1916, kada i “Napred!” u Bizerti, dok je godinu kasnije u Rimu izlazila “Avala”, u Ženevi “Književna hronika”, u Odesi i Moskvi “Slovenski jug”.
Generalštab srpske vojske u Solunu 1918. osniva list “Ratni dnevnik”. Priča o listu “La Patrie Serbe” (Srpska otadžbina), koji je izlazio u francuskom gradu Vitreu od 1916, baš je čudesna, podvižnička.
- Pokrenuo ga je Dragomir Ikonić, rodom Čačanin. U Cirihu je doktorirao psihologiju, a u Francuskoj je bio mentor srpskim studentima. Prvi broj je štampao ličnom ušteđevinom, jer nije imao podršku srpskih zvaničnika. Za taj mesečnik su pisali Branislav Nušić, filozof Branislav Petronijević, Milan Grol, dosta pisaca Francuza. Imao je tiraž 3.500 primeraka. Bilo je to vreme kad je i francuska štampa jedva izlazila ili se gasila, zbog ratne nestašice papira, ali ovaj srpski list se ipak štampao! Uredništvo se za papir snalazilo i na crnoj berzi, samo da u Francuskoj, glavnoj uzdanici Srba, promoviše srpsko pitanje. Završio je sa dugom, kojeg plaća nova država, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca - priča dalje Drmanac.
Srpski časopisi u egzilu, koji su časno ostvarili svoju misiju i bili temelj uzletu našeg novinskog izdavaštva, posle rata se okreću - jugoslovenskim temama.
ZEMLjAK NIJE HTEO PESIMISTU DISA
Iako je glavni urednik “La Patrie Serbe” bio Dragomir Ikonić rodom iz Čačka, u tom mesečniku nije objavljena baš nijedna pesma njegovog sugrađanina, čuvenog Vladislava Petkovića Disa! Zato što je Dis bio pesnik pesimista, a časopis je služio jačanju morala.
SRPSKI LIST I U AUSTRO-UGARSKOJ!
Srpski list “Književni jug” izlazio je 1918, i to javno a ne ilegalno, ni manje ni više nego - usred Zagreba, jednom od središta tada još postojeće Austrougarske! Među autorima ističu se Ivo Andrić, istoričar Vladimir Ćorović, Miloš Crnjanski i drugi. Ovo glasilo je, ipak, vremenom sve više težilo kulturnoj fuziji jugoslovenske književnosti.
|