Zbog slabe kupovne moći stanovništva i poskupljenja mesa prošle i pretprošle godine za 1,5 odsto u odnosu na 2011, opala je potrošnja mesa u Evropskoj uniji.
Prosječan stanovnik Evropske unije potroši godišnje 65 kilograma mesa, dok je potrošnja u Hrvatskoj 62 kilograma, a u Srbiji samo 45 kilograma godišnje po stanovniku. I u Republici Srpskoj mnogim porodicama meso je zbog visoke cijene rijetko na trpezi.
Iako se o ovoj temi govori godinama, još nema jasnog odgovora na pitanje da li potrošači kupujući meso skupo plaćaju proizvod sumnjivog kvaliteta. Јoš se ne zna da li je u našim tanjirima završio dio mesnog otpada iz Njemačke. Većina potrošača, takođe, ne zna kakvo meso kupuje, koje je klase, koliko je staro, ima li u njemu hormona. Ako mogu birati odlučuju se za meso domaćih prerađivača, ili sami hrane živinu ili stoku.
Potrošači uglavnom ne znaju šta kupuju, jer deklarisanje mesa nije obavezno. Na deklaracijama, ako ih uopšte ima, samo su šturi podaci. Na mesu nema oznake geografskog porijekla, ni preciznih podataka o proizvodu.
Miljan Erbez iz Ministarstva poljoprivrede RS ističe da se može staviti deklaracija o samom porijeklu ali nije obavezna. "Prema našem mišljenju, i to je isto bio jedan od zaključaka stručnog tima je da to bude pod obavezno, ne samo na sirovinama nego i na prerađenim proizvodima", kaže Erbez.
Iako je u mesnicama nemoguće pronaći deklaraciju na kojoj bi pisalo da je uvezeno, samo u prošloj godini u BiH dopremljeno je meso iz inostranstva u vrijednosti od 220 miliona maraka.
BiH najviše mesa uvozeno je iz Hrvatske, Austrije, Holandije, NJemačke, Slovenije, Srbije i Makedonije.
Slavko Stevanović, sekretar Udruženja poljoprivrednika u Privrednoj komori RS, ističe da je u BiH u 2012. godini uvezeno je 220 miliona maraka mesa i mesnih prerađevina i 100 miliona maraka žive stoke, dok je izvoz bio 65 miliona mesa i mesnih prerađevina a 6,5 miliona žive stoke''.
U Bosnu i Hercegovinu najviše se uvozi meso niže klase, navodno za preradu. Dio i završi u preradi, ali značajne količine, umjesto u fabrike stignu u prodaju kao svježe meso. Da crno tržište mesa cvjeta, potvrdila je i akcija „meso" Uprave za indirektno oporezivanje.
Akcija se privodi kraju, a promet mesa na crno, ističu u UIO, je višemilionski. "Mogu slobodno reći da se vrijednost više od 10 miliona maraka", kaže Ratko Kovačević, portparol UIO.
Domaći prerađivaći koji radije kupuju jeftino meso iz uvoza nego skuplji domaći proizvod tvrde da nisu uključeni u zloupotrebe uvoza zbog kojih meso za preradu treće, četvrte ili pete kategorije završi u prodaji kao svježe. Neki su se, da bi bili sigurni šta prodaju i prerađuju, odlučili isključivo za sirovinu sa domaćih pašnjaka.
„Tvrdim da je kvalitet najbolji ovdje kod nas. Ipak, ne možemo reći da nema kvalitetnog mesa u Evropi, ali to ne stigne kod nas, već se uveze neka druga, treća ili četvrta kategorija mesa koja dođe na područje BiH po nižim cijenama", kaže Milan Lazarević iz DOO Leder.
Svježe meso ima crvenu, odnosno ružičastu boju. Svaka promjena boje ukazuje da se nešto desilo u mesu, a zbog djelovanja mikroorganizamapostaje zeleno, smeđe, ili sivo. Sumnjive uzorke mesa veterinarski inspektori dostavljaju nadležnim laboratorijama. Stručnjaci tvrde da je većina pregledanih uzoraka ispravna.
Drago Nedić, direktor Instituta dr Vaso Butozan, kaže da je stanje dosta dobro ako pogledamo da nemamo situacija u kojima je ugroženo zdravlje potrošača.
Zakonom je predviđeno dovoljno tačaka kontrole mesa da bi se potrošačima obezbijedio kvalitetan proizvod. Ipak, nemoguće je kontrolisati svaku uvezenu pošiljku mesa ili svaki komad mesa u mesnici. Potrošačima preostaje da budu pažljivi u kupovini i da ako imaju bilo kakve sumnje u ispravnost mesa alarmiraju nadležnu inspekciju.
Tek tada će lovci u mutnom odustati od prodaje mesa lošeg kvaliteta.
