Istine i zablude o komunističkom generalu Jovi Kapičiću
Izvor: bllive
Datum: 10.12.2013
U ponedjeljak je poslije kraće bolesti preminuo komunistički general Jovo Kapičić koji je tokom svog života izazivao mnoge kontroverze.
Dok su ga jedni slavili kao junaka i heroja Jugoslavije, drugi tvrde da je mnoge porodice zavio u crno jer je on lično bio zadužen za ozloglašeni zavtor Goli otok u kome su stradali Titovi neistomišljenici.
Rođen je 2. septembra 1919. godine u gradu Gaeti, u Italija, gdje je tada bila velika baza izbjegle crnogorske kraljevske vojske nakon Božićne pobune 1919. godine, protiv dinastije Karađorđević.
Aprila 1941. godine postaje član Okružnog komiteta KPJ za Cetinje gdje je aktivno je radio na organizovanju prikupljanja oružja, formiranju gerilskih grupa, jačanju organizacije KPJ i opštim pripremama za ustanak.
Učesnik je narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije, učestvovao u bitkama na Sutjesci i Neretvi, na Igmanskom maršu.
Kao general UDBE, iz Višegrada je koordinirao hvatanje Draže Mihailovića, a potom je bio upućen u Crnu Goru, gdje je kao ministar unutrašnjih poslova, riješio pitanje oko 650 tadašnjih odmetnika.
Nakon rezolucije Informbiroa, kao zamjenik ministra unutrašnjih poslova Jugoslavije, Aleksandra Rankovića, bio je na komandnim dužnostima vezanim za Goli otok.
Početkom 2010. godine Jovo Kapičić je ponovo dospio u žižu javnosti povodom objavljivanja knjige "Goli otoci Jova Kapičića", autorke Tamare Nikčević.
Knjiga se sastoji od serije intervjua sa Kapičićem o Golom otoku i drugim kontroverznim temama jugoslovenske prošlosti. U ovoj knjizi Kapičić negira da je na Golom otoku bilo maltretiranja i ubistava zatvorenika, što je izazvalo burne reakcije javnosti. On priznaje da je tamo bilo nevinih ljudi, ali napominje da su za to krivi sudski i drugi državni organi, a ne uprava zatvora.
Tamara Nikčević razgovorala je sa Jovom Kapičićem i o prvim danima Narodnooslobodilačke borbe, kada je upoznao Davorjanku Paunović. Ona je od 1942. godine već u vezi sa Titom, sa kojom je Kapičić bio u vezi od 1939. godine, ali ih je rat rastavio.
"Kasnije su mi ljudi prigovarali: „Kako si mu je dao?!" Ljudi, nisam mu je dao. Izabrala ga je", svjedoči Jovo Kapičić.
Prema raznim svjedočanstvima, njegova uloga na Golom otoku je izrazito negativna.
"Jovo Kapičić, tadašnji pomoćnik Aleksandra Rankovića, bio je zadužen za Goli otok. Ne samo za Goli otok, već i za ostale logore kojih je bilo sedam-osam. Jovo Kapičić je bio toliko moćan da su od njega drhtali svi upravnici. Od njega je zavisila sudbina ljudi. Mogao je da kazni, smijeni, pa čak i da pošalje na Goli otok ili naredi nečije linčovanje kako bi zaplašio ostale. O njemu se može govoriti kao o glavnom zlikovcu-izvršiocu Titovih i Rankovićevih zamisli", izjavio je Vlado Dapčević, bivši logoraš.
Kapičić priznaje da je predložio da Goli otok bude mjesto na kojem će biti organizovan zatvor, ali da je to uradio na zahtjev njegove države i vlasti.
"Mislim da je Goli otok bio uspješna stvar", rekao je on, negirajući bilo kakve masovne zločine na Golom otoku.
Zoran Ašanin, predsjednik Udruženja golootočana Srbije, tvrdi da je Jovo Kapičić odgovoran za ubistva više od 10.000 ljudi.
"Kapičić nije čovjek, već monstrum! Taj izlapeli i pokvareni starac, koji od države Srbije uživa sve moguće privilegije, i danas, s pozicije novokomponovanog Milovog Crnogorca, iz svog četvorosobnog generalskog stana u centru Beograda, koristi svaku priliku da ocrni i izvređa sve Srbe. Čak ni pred kraj života on ne želi da prizna strašne zločine u kojima je učestvovao. Što na Golom otoku, što u svojoj Crnoj Gori, gdje je takođe bio zadužen za likvidaciju političkih protivnika Titovog režima, Kapičić je direktno naredio ubistva više od 10.000 ljudi! Da postoji pravna država ovakav monstrum bi svoje posljednje dane još davno čekao iza rešetaka, guleći doživotnu robiju", kaže Ašanin.
Jovo Kapičić je tokom 2009-2010, kada je vođena velika državna potraga za grobom Draže Mihailovića, izjavio: "I da znam, ne bih rekao gdje je Draža", da se od njega ne bi pravio kult ličnosti.
Nakon njegovih priča u javnosti o ubistvima četnika i njemačkih ratnih zarobljenika, u Srbiji se oglasilo čak i Tužilaštvo za ratne zločine, koje je reklo da će provjeriti navode i da se niko ne može nekažnjeno hvaliti zločinima.
Mira Mandić podnijela je krivičnu prijavu u Srbiji protiv Kapičića za ubistvo svog oca i još petoro ljudi 1947. godine.
"Kapičić lično je, kao tadašnji ministar unutrašnjih poslova, naredio da se ubije šest ljudi na vrhu Vratlo, na planini Sinjajevini u februaru 1947. godine, a jedan od ubijenih je bio moj otac, predratni sudija Vojnog suda Kraljevine Jugoslavije Miljan Mandić. On je za vrijeme rata bio komandant kolašinske brigade Jugoslovenske vojske u otadžbini", priča Mandićeva.
