|
Lista sto najboljih srpskih ostvarenja snimljenih u periodu od 1911. do 1999. godine, koju je na osnovu izbora naših kritičara proglasila Jugoslovenska kinoteka, pokazala je da je rekord pripao reditelju i scenaristi Goranu Markoviću. On je na njoj prisutan sa sedam filmova - "Specijalno vaspitanje", "Nacionalna klasa", "Majstori, majstori", "Variola vera", "Već viđeno", "Sabirni centar" i "Tito i ja". Kako ističe Marković, ovaj izbor ima smisla samo ukoliko se realizuje cilj koji je najavila Kinoteka.
- Ako se izvrši rekonstrukcija i digitalizacija ovih filmova, s obzirom na to u kakvom se stanju nalaze, možemo biti sigurni da oni neće biti pretvoreni samo u bledu uspomenu, i da će ovaj projekat Kinoteke biti veoma važan. Znam da su neki od mojih filmova u stanju raspada, pretpostavljam da je i sa ostvarenjima drugih reditelja sličan slučaj, a svaki narod koji drži do sebe mora voditi računa o svojoj kulturnoj baštini.
Činjenicu da su njegovi izabrani filmovi aktuelni i danas, bez obzira na godine u kojima su snimljeni, temu i žanr, Marković komentariše rečima da on ne zna zašto je to tako.
- Znam samo da postoje filmovi koji opstaju i oni drugi, koji s vremenom gube svoju suštinu. Kako se prave prvi, ne znam, ali je najbolje ne misliti mnogo na to, slušati svoje srce i pouzdati se u sopstveni ukus.
Da je i sam imao mogućnost da bira najbolji srpski film, Marković bi, kako kaže, glasao za "Društvenu igru" Srđana Karanovića.
Vrh ove liste sa pet izabranih filmova - "Čuvar plaže u zimskom periodu", "Pas koji je voleo vozove", "Zemaljski dani teku", "Varljivo leto '68." i "Bure baruta" pripao je i reditelju Goranu Paskaljeviću.
- Lista od sto "vanvremenskih" filmova je ipak samo skup subjektivnih mišljenja ljudi koji se danas bave filmskom kritikom u Srbiji. Ona će svakako biti podložna promenama u budućnosti, kada će neki novi kritičari napraviti svoju listu. Lično sam protiv ovakvog načina izbora, bez jasnih kriterijuma za spasavanje naših filmova od propadanja - kaže Paskaljević, čije su retrospektive priređivane u Britanskom filmskom institutu, Francuskoj kinoteci u Parizu, Španskoj kinoteci u Madridu i Barseloni, njujorškom muzeju MoMA.
- Film koji se pored "Bureta baruta" i nekih drugih mojih filmova veoma visoko kotirao u svetu je "Poseban tretman". On je i jedan od veoma retkih srpskih filmova koji su bili u glavnom programu Kanskog festivala. Milena Dravić je u Kanu dobila nagradu za ulogu u tom filmu, a bio je nominovan među pet najboljih stranih filmova za nagradu Zlatni globus u Holivudu. Eto, taj film nije na listi od sto filmova koji predstavljaju kulturno dobro u Srbiji. Ima još filmova mojih kolega koji će biti prepušteni propadanju, a zaslužuju da budu sačuvani.
BEZ POLEMIKE
Reditelj kultnih ostvarenja crnog talasa, koji ima svetska priznanja, Puriša Đorđević, "prošao" je ovaj izbor sa samo tri filma - "Devojka", "San" i "Jutro".
- Pošto kritičari za najbolji srpski film nisu proglasili "Rane radove" Želimira Žilnika, odustajem od polemike - kaže Đorđević.
STIHIJSKO ODLUČIVANjE
Iako ima najveća priznanja (nagrada kritike u Berlinu i Veneciji za najbolji film, evropski Oskar, priznanje "Federiko Felini", nagrada žirija u San Sebastijanu, tri Gran-prija u Valjadolidu, "Sergej Bondarčuk" i tri Zlatna viteza u Rusiji, Nagrada publike u Kanu), Paskaljević se čini kao da ipak nije zadovoljan:
- Veoma sam zadovoljan onim što sam lično postigao, u Srbiji i u inostranstvu, ali sam nezadovoljan što se kod nas u kulturi sve odlučuje stihijski.
novosti.rs
|
