Vulkanske erupcije uzrok najvećeg izumiranja u historiji
Izvor: rse
Datum: 28. 12..2013
Naučnici već decenijama raspravljaju o uzroku najveće ekološke katastrofe u historiji Zemlje, u kojem je nestalo 97 posto morskih i 70 posto kopnenih bića.
Istraživanja Setha Burgessa i Samuela Bowringa, sa Massachusetts Institute of Technology (MIT), nedavno su prikazana na godišnjoj konferenciji American Geophysical Uniona te u novom broju časopisa Science, a ukazuju kako su glavni uzrok velikog izumiranja na prijelazu iz geološkog razdoblja perma u trijas prije 252,28 miliona godina brojne vulkanske erupcije koje su poplavile prostor današnjeg Sibira gustom lavom.
Teorija zapravo i nije nova, ali su naučnici konačno, pomoću moćnih programa i detaljne analize i datiranja naslaga u stijenama, pronašli dovoljno dokaza kako bi okončali svoju potragu.
Erupcije u tzv. Sibirskim trapama trajale su manje od milion godina, a stvorile su naslage lave zapremine od oko tri miliona kubnih kilometara.
“Uspjeli smo riješiti vremenski okvir sibirskih erupcija i pokazati da je izlijevanje magme prethodilo masovnom izumiranju”, rekao je Burgess.
U permu su nestali svi trilobiti, 96 posto moruzgvi i koralja, 59 posto školjki, 98 posto puževa, 97 posto glavonožaca amonita itd. Tada se desilo i jedino poznato veliko izumiranje kukaca koji su tada bili ogromni.
Više od dvije trećine kopnenih vodozemaca je nestalo, dok su neki organizmi prilično dobro podnijeli katastrofu. Među njima se posebno ističu kopnene biljke. Poređenja radi, udar asterioda koji je doveo do nestanka većine dinosaura, uzrokovao je izumiranje 85 posto organizama.
Posljednjih decenija su naučnici razmatrali brojne teorije o uzrocima velikog izumiranja. Po jednoj su glavni krivac bile klimatske promjene, a po drugoj udari kometa. Treća teorija ukazivala je na raspad superkontinenta, a četvrta na vulkane.
Pravi odgovor je bilo jako teško otkriti, budući da datiranje tako starih stijena nije dovoljno precizno kako bi se sa sigurnošću moglo ukazati na konkretan uzrok.
Vulkanske aktivnosti u Sibiru počele su prije nekih 252,28 miliona godina sa mogućom greškom do 11 hiljada godina, objasnio je Burgess. Dakle, upravo na vrijeme da uzrokuju kataklizmu.
Vulkanskoj teoriji u prilog govore još neki drugi dokazi poput hemijskih tragova iz starih stijena, koji pokazuju kako su u period izumiranja temperature porasle za osam do 10 stepeni.
Pretpostavlja se da je magma na svom putu spalila velike količine uglja, karbonata i stijena te tako u atmosferu poslala goleme količine stakleničkih plinova poput metana i CO2 te otrovnih metala.
Kiše su na sjevernoj polulopti postale su jako kisele, a njihova pH vrijednost bila je slična onoj limunovog soka. Tada su se promijenili i odnosi u količinama ugljika i kisika.
