U osnovnim školama uvode Kineski
Izvor: gradleskovac.net
|
Datum:06.02.2012
|
|
Nedavno je u Vlasotincu, Lebanu i Medvedji pokrenuta inicijativa da se kineski jezik uči fakultativno u višim razredima osnovnih škola. Inicijativa je potekla od Saveta roditelja u nekoliko škola. Na prvi pogled reklo bi se da je razlog ovom predlogu veliki broj Kineza na jugu Srbije, ali nije tako. Prema zvaničnim podacima policije, prošle godine u Leskovcu je prijavljen boravak 161 državljanina Kine, a u 2010. godini 164, što je za nekoliko desetina manje nego ranijih godina.
- Kina ima rastuću ekonomiju i zbog toga se ovakva inicijativa čini logičnom. Možda bi neka od te dece, po završetku srednje škole, i studirala kineski - komentariše Ivan Mitrović, koji trenutno pomaže jednoj kineskoj porodici da ispuni administrativnu proceduru za boravak u Srbiji.
Kinezi su ovde počeli da pristižu sredinom devedesetih godina. Leskovčani nisu mogli da sakriju znatiželjne poglede, a gosti su bili više nego suzdržani. Odnos prema "braći Kinezima" s vremenom je napredovao u pojedina prijateljstva, ni sada ne tako česta. Sa svojim domaćinima dele teret svetske ekonomske krize.
NEMA MEŠOVITIH BRAKOVA
U poslednjih godinu dana u leskovačkom porodilištu rodjeno je četvoro malih Kineza, a 2010. godine rodilo se 13 beba. Uglavnom dobijaju kineska imena. Jednoj devojčici roditelji su dali ime Jelena, a pre nekoliko godina jedna je krštena kao Ana. Zvaničnih mešovitih brakova nema, a i takve veze su retkost. U lokalnom komunalnom preduzeću kažu da nisu imali nijedan slučaj sahranjivanja. Običaj je da se Kinezi kremiraju, a Leskovac nema krematorijum. - Niko nam se nije obratio ni sa zahtevom za transport posmrtnih ostataka do, recimo, Beograda, koji ima krematorijum - priča Dejan Cvetković, direktor JKP "Komunalac".
Lio Hjan Duo osam godina je u Srbiji. Poslednje tri godine zakupac je lokala u najvećem od tri kineska tržna centra u Leskovcu. Od prodaje garderobe živi njegova petočlana porodica. Kvadrat poslovnog prostora plaća dva evra. Samo u ovom tržnom centru 60 njegovih kolega trguje raznom robom, od igle do lokomotive. Pored tržnih centara, Kinezi u Leskovcu imaju svoju pijacu i više malih prodavnica. Retki su oni koji žele da pričaju o detaljima života u Srbiji, posebno ne za medije.
- Ne ide nam posao kao ranije. Ljudi manje kupuju i stalno viču "skupo, skupo" - priča jedan od trgovaca, i dodaje da mu je lepo u Leskovcu i da su ljudi srdačni.
Kineski tržni centri rade šest dana u nedelji - radnim danima po 12 sati, a subotom osam. Kod bolje stojećih poslodavca radi lokalno stanovništvo. Dnevnica je 500 dinara, a oni koji baš imaju sreće zarade i do 650. Umesto zakonskih 40, radi se 68 časova nedeljno.
- Moram, jer boljeg posla nema, i ovde sam od jutra do sutra. Strogi su kao poslodavci, ali znaju da pokažu veliko srce. Gazdarica mi je pomogla kada mi je bilo najpotrebnije i unapred isplatila dnevnice za ceo mesec - priča jedna radnica.
Radnici i kupci šapatom govore o tome kako Kineze niko ne kontroliše.
- Nigde nema fiskalne kase. Sve ide u njihov džep, a državi ništa. Niko od nas nije prijavljen, nema osiguranja, niti odmora. Radiš dok možeš, a kad "padneš" uzmu druge - žali se jedan radnik.
U svojim radnjama, osim što nadgledaju posao, Kinezi ručaju, gledaju filmove, čuvaju decu, preko interneta komuniciraju sa rodjacima u dalekoj otadžbini. Vrlo su solidarni i štite jedni druge. Grupa Roma je jednom prilikom pokrala robu iz kineskog lokala, a potom je usledila scena kao iz akcionih filmova čuvenog Džekija Čena.
U retkim trenucima kada su slobodni, Kinezi gledaju svoja posla. Uglavnom se druže medjusobno. Mladji posećuju popularne kafiće u centru grada. Više nije retkost da se sretnu parovi sa bebama ili malom decom u šetnji gradskim parkom.
ORGANSKA HRANA
nekoliko godina Kinezi su u selu Pečenjevcu pokušali da započnu organsku poljoprivrednu proizvodnju, ali su od tog posla odustali jer nisu mogli da prošire posed od dva na pet hektara, što je bio uslov za rentabilnost. Vlasnik Huan Ljanšeng je, čekajući povoljne uslove za prodaju zemlje, kompletnu ekonomiju poverio Slobodanu Videnoviću, koji sada umesto njega koristi kinesko seme i proizvodi povrće po kineskoj tehnologiji.
|