Preminuo Blagoje Paunović

izvor:  agencije                                                                                                                                09.12.2014.

Legenda Partizana i bivši reprezentativac Jugoslavije Blagoje Paunović preminuo je, prenio je sajt Partizana, a vrijeme i mjesto sahrane još nije poznato.

Rođen je u selu Pusto Šilovo kod Medveđe 4. juna 1947. godine. Kad mu je bilo četiri godine njegovi roditelji su došli u Beograd i dečak je tu rastao, bio odličan đak i među djecom u svemu prvi.

U Partizan je došao "na prevaru", odnosno lažno se predstavio da ima deset godina (koliko je tada bio uslov da se postane pionir), a zapravo je imao devet. Zapazio ga je Virgilije Popesku i doveo među Partizanove pionire. Sa malim prekidom, kad je igrao u inostranstvu, u voljenom klubu je proveo bezmalo pola vijeka.

Ponikao u pionirskoj ekipi Partizana, prošao je kroz sve selekcije beogradskih "crno-bijelih" i kao istaknuti krilni half i centarhalf nastupao za I tim od 1965. do 20. decembra 1975.

Kao dječak i mladić rastao je u sjenci „beba", koje su sve pred sobom mljele i on je imao prave uzore. Nije mu dugo trebalo pa da na mjestu posljednjeg igrača odbrane naslijedi, u svijetu cijenjenog, Branka Rašovića.

Za Partizan je odigrao 524 utakmice i postigao 5 golova, a za reprezentaciju Jugoslavije uz deset susreta za omladinsku (1964-1965) i dvije za mladu reprezentaciju (1967-1969), odigrao je i 39 utakmica za najbolju selekciju Jugoslavije. Bio je jedan od igrača koji je dao veliki doprinos osvajanju drugog mjesta u Evropi na prvenstvu kontinenta u Rimu 1968. godine. Na dvadeset utakmica je bio kapiten reprezentacije.

Debitovao je 12. novembra 1967. u susretu protiv Albanije (4:0) u Beogradu, igrao je u timu koji je 1968. u Italiji na finalnom turniru Kupa evropskih nacija zauzeo drugo mjesto, a srebrni jubilej proslavio je 16. oktobra 1971. u susretu protiv Njemačke DR (0:0) u Beogradu. Učestvovao je na "Kupu nezavisnosti Brazila" 1972, a od dresa sa državnim grbom oprostio se 4. februara 1973. na prijateljskoj utakmici protiv Tunisa (5:0) u Tunisu.

Nastupao je i za holandski Utreht, a trenersku diplomu je stekao u Beogradu na Fakultetu za fizičko vaspitanje. Kad se vratio iz Holandije, odigrao je nekoliko utakmica za OFK Kikindu, a od januara do avgusta 1978. igrao je u američkoj profesionalnoj ekipi Oackland Stomppers. Karijeru je završio u beogradskom Sinđeliću za koji je igrao u jesenjoj sezoni 1978.

Trenirao je klubove Zaliva i Španije, Vranovo (Proleter), Moštanicu, Lazarevac, Banatski Dvor (uveo ih najviši rang), Logronjes, Smederevo i Teleoptik.

U Partizanu je bio prvi pomoćnik Milutinovića, Osima, Tumbakovića i Vermezovića.

Tokom cijelog trenerskog staža držao se onog što je izgovorio genijalni Bata Stojković u kultnom filmu Balkanski špijun: "Ako me se drugovi sete, dobro je, a ako ne nikom ništa, ja samo radim svoj posao".