Godina: Crni talas je bio divan period
izvor: agencije foto: tanjug 18.07.2016.
PALIĆ - Reditelju i direktoru fotografije Karpu Aćimoviću Godini dodeljena je nagrada "Underground spirit" 23. Festivala evropskog filma Palić za "izuzetan rad na polju nezavisnog filma i jedinstvenu poetiku izgrađenu van glavnih filmskih tokova filmske industrije".
"Ta nagrada ima čudan naziv i to se više-manje odnosi na moje rane radove, na period daleko iza nas, a ja sam i kao reditelj i kao direktor fotografije radio kako sam osećao, nisam se držao kanona i uvek sam bio neka vrsta slobodnog strelca", rekao je Godina u intervjuu Tanjugu.
On je dodao da se nagrada "Underground spirit" podudara sa njegovim shvatanjem filma, načinom rada, razmišljanja, njegovom poetikom i sebe je uvek doživaljavao kao čoveka koji se izražava tako da se ne drži ustaljenih formi, već radi po osećaju.
Kratkim eksperimentalnim nenarativnim filmovima, među kojima se ističu "Gratinirani mozak Pupilije Ferkeverk" (1970) i "Nedostaje mi Sonja Hanie" (1971) Godina je postao jedna od ključnih ličnosti jugoslovenskog crnog talasa, ali istovremeno je ušao i u polje konceptualne umetnosti sarađujući sa neoavangardnim umetnicima tog doba.
"Ime 'crni talas' su izmislili novinari. To bi mogli da nazovemo novi mladi jugoslovenski film, ili jednostavno jugoslovenski novi talas, ali politici je bilo potrebno da se to ocrni. To je bio divan period u kome smo kazali ono što smo želeli da kažemo, ali 1972. su makaze proradile i to je prestalo", ističe Godina.
On kaže da su autori "crnog talasa" različito prolazili.
"(Dušan) Makavejev je otišao u Ameriku, (Želimir) Žilnik u Nemačku, (Lazar) Stojanović u zatvor. Imao sam tu sreću da kada mi je zabranjeno da radim, zabranjeno mi je da radim kao reditelj, ali pošto sam i snimatelj i montažer mogao sam da preživim, pa sam radio kao direktor fotografije", ispričao je Godina, prisetivši se da je zamalo završio u zatvoru zbog filma koji je bio nepodoban za vojsku.
U filmu "Splav meduze", snimljenom po scenariju Branka Vučićevića, Godina govori o avangardi između dva rata i naglašava da je taj film i dalje aktuelan.
"Mislim da taj proces ide dalje, drugačijeg je oblika, ali ne treba očajavi da se neće više ponoviti, to stalno teče. Ne možemo reći da će umetnost preokrenuti svet, ali je srećom kontrateža svemu što se dešava, podstiče ljude da se zamisle, da menjaju stvari, ali više utičce na idividualnom planu", smatra Godina.
Kao član žirija na raznim festivalima, primetio je da se u poslednjih 10 godina na prostoru bivše Jugoslavije razvija "ponovo dosta dobra i jaka kinematografija".
Mladi autori su, prema njegovom mišljenju, dosta oslobođeni stega u svom izražavanju - ono što žele da kažu uspevaju da iskažu u filmu sa dosta hrabrosti.
Na pitanje da li on još uvek uspeva da pronađe "čudesno u svakodnevnom životu", kako je o njegovom radu govorio Ranko Munitić, Godina kaže da "hoda okolo otvorenih očiju i dušom, pa što padne padne".
"Trudim se da ostanem i dalje svež i da pronađem u malim stvarima velike", rekao je reditelj.
Pripremao je igrani film "Benjamin u Moskvi", po scenariju Branka Vučićevića, ali je dobio malo sredstava koja nisu bila dovoljna za realizaciju, te je po isteku roka novac morao da vrati.
Ipak planira da ponovo konkuriše i ponovo prođe kroz "taj mukotrapan put do eventualne realizacije".
"U vreme 'crnog talasa', ako vaš projekat prođe, dobili biste sav potreban novac i film se bez komplikacije realizuje. Danas dobiješ male pare, pa moraš da skupljaš sa raznih strana, a opet ne dobiješ onoliko novca kao što smo tada dobijali", naglasio je Godina.
Mladi autori, primećuje dalje, danas moraju više da se oslanjaju na svoje prijatelje i mole članove svoje ekipe da rade besplatno što nije ugodno.
"Mnogo projekata nastaje na osnovu entuzijazma i zahvaljujući tome se dosta snima, ali sve je to čupanje", ocenio je Godina, primetivši da je značajno to što u našem region nema mnogo podilaženja ukusu i željama publike, zbog čega i nastaju filmovi koji imaju vrednost i koji će ostati zabeleženi u istoriji kinematografije.
|