Kada je Džon le Kare pisao svoje čuvene špijunske romane, teško da je mogao zamisliti tako napetu priču kao onu o hrvatskom špijunu svih špijuna Josipu Perkoviću. To što je superšpijun Perković služio svim vlastima i nije nešto zanimljivo, ali to da je danas ovaj penzioner s adresom u elitnom, rezidencijalnom delu Zagreba, posvađao evropske države i uznemirio tajne službe, to je ipak nešto sasvim posebno.
Šta to zna Perković pa se mnogi pribojavaju njegovog izručenja Nemačkoj? Šta je to što bi nekadašnji visokopozicionirani član UDBE i osnivač Tuđmanove špijunske službe mogao da kaže? Uostalom, o likvidaciji Stjepana Đurekovića, za koju se sumnja da je naredio upravo Perković, možda se i najviše zna od svih tajnih operacija Udbe pre tridesetak godina.
Đureković je rodom iz Petrovaradina, a rat je proveo u partizanima, ne želeći da bude vojnik takozvane NDH. Diplomirao je u Beogradu, a radio je u sisačkoj rafineriji INE. Brzo je napredovao do direktora, a problemi su počeli onoga dana kada je Đureković ukazao na kriminal u velikoj i moćnoj naftnoj kompaniji, optuživši Vanju Špiljka za brojne pronevere.
Sve je manje danas onih koji uopšte znaju ko je bio Vanjin otac, Mika Špiljak, moćni političar iz hrvatskog političkog korpusa, koji je navodno i pokrenuo hajku na Đurekovića. Nakon što na sudu nije mogao da svedoči protiv Špiljka Đureković 1982. otišao je u Nemačku i brzo se pridružio hrvatskoj ekstremnoj političkoj emigraciji. Grmeli su kako je Hrvatska iskorišćavana u Jugoslaviji, a 1983. Đureković je nađen mrtav, pošto u njega ispaljeno pet metaka, a glava mu je bila razbijena sekirom.
Nemačka se policija detaljno uključila u istragu i trag je vodio do jugoslovenske tajne službe, ali dokazi su ipak nedostajali. Trebalo je da prođe gotovo dvadeset godina da se sklopi mozaik i pokrene sudski postupak protiv naručitelja i izvršitelja ubistva Stjepana Đurekovića. U međuvremenu je 10. septembra 1987. u Kanadi ubijen i Đurekovićev sin Damir, a pre koji dan je provaljeno u stan Đurekovićeve udovice i prekopane su sve fioke gde su se nalazili razni papiri.
Na sudu u Nemačkoj našli su se saradnici Službe državne bezbednosti Krunoslav Prates i agent mnogih tajnih službi Vinko Sindičić, koji je prstom ukazao na Josipa Perkovića, kao nalogodavca ubistva Stjepana Đurekovića. Navodno je odluka doneta u vrhu Hrvatske komunističke partije, u vreme dok je glavnu reč vodila Milka Planinc, a potvrđena od strane Staneta Dolanca. Ali to su samo pretpostavke, jer se malo zna šta su sve Udbini agenti „propevali“ nemačkim obaveštajcima.
Suđenje u Nemačkoj i mrvice koje su procurile u javnost pokazuju svet tajni, špijuna, intriga, podmetanja, a tragovi vode na sve strane. Bivši obaveštajci o ubistvima pričaju hladno, bez ikakvih emocija, kao da se radi o dogovoru za neki ručak ili večeru, prokazuju jedni druge, govore u šiframa koje su teško razumljive onima koji ne pripadaju špijunskom svetu. Posebno je zanimljivo svedočenje Vinka Sindičića, za koga se tvrdi da je bio jedan od isturenih udbaša umešanih u brojna ubistva i koji je na sudu u Nemačkoj kazao da je iza svega stajao Mika Špiljak. Sindičić tvrdi da je Đureković sarađivao i sa nemačkom tajnom službom, pa ostaje otvoreno pitanje da li je Nemce upravo ta činjenica što je ubijen njihov obaveštajac toliko razljutila da i sada idu do kraja.
Ništa u ovom slučaju nije lako i jednostavno. Dok je Tomislav Karamarko, koji danas toliko galami i traži da se ispitaju komunistički zločoni, bio šef svih špijuna i ministar unutrašnjih poslova, nijednom bivšem udbašu, pa ni Perkoviću, nije pala dlaka sa glave. Da nije bilo Nemaca koji su zakuvali celu stvar i doveli do „Leks Perković“ i gotovo izolacije Hrvatske u EU, i hrvatski superšpijun mogao je da nastavi sa penzionerskim životom i tajne odnese u grob. Ovako, ko zna, možda se u danima koji predstoje otkrije još neka senzacija iz sveta bivših jugoslovenskih špijuna.
ŠPIJUNI - BIVŠI I SADAŠNJI
Danas su mnogi akteri, bar oni iz vrha politike i sveta špijuna, koji su u to vreme držali konce u rukama, već odavno mrtvi. Bivši agenti, poput Perkovića, kojeg je u Tuđmanovo vreme štitio jastreb Gojko Šušak, upravo onaj o kojem se govorilo da je u Kanadi bio saradnik jugoslovenske tajne službe, ćute. Ali ipak postoji jedan trag koji bi mogao biti zanimljiv i danas, a to su svedočenja bivših špijuna da je u to vreme postojala tajna služba pri Savezu komunista Hrvatske, koja je bila uključena i u operacije na terenu. Dokaže li se to, politički naslednici SKH, a to je u Hrvatskoj vladajući SDP, mogli bi da imaju velikih problema.
