|
Radnici bez prava: Lakoća davanja otkaza u BiH
izvor: rse 20.04.2015.
U Bosni i Hercegovini svakog mjeseca barem hiljadu ljudi dobije otkaz. Samo u Federaciji u prva dva mjeseca ove godine više od pet hiljada ljudi dobilo je otkaz, a preko 12 hiljada ih se prijavilo na biro za zapošljavanje. Jasenka Kremenjaš dobila je otkaz dok je bila na bolovanju što dodatno govori o neosjetljivosti poslodavaca u zemlji sa preko pola miliona nezaposlenih.
Jasenka Kremenjaš iz Sarajeva, građevinski je inženjer sa petnaestogodišnjim radnim iskustvom. Otkaz je dobila krajem marta ove godine. Prošle godine dijagonsticiran joj je rak dojke i otišla je na bolovanje kao stalni uposlenik kompanije SIK Croatia.
Ova firma u međuvremenu je prešla u drugu pravnu jedinicu što su poslodavci iskoristili i Jasenku koja je tek završila sa operacijom i počela sa hemoterapijom, uslovili da potpiše ugovor na šest mjeseci umjesto ugovora na neodređeno koji je do tada imala. Obećano joj je, priča Jasenka, da će je njeno radno mjesto čekati.
„Obećanja su bila da to nije ništa nije u pitanju, ni moja bolest i da će mene to moje radno mjesto čekati. Ja sam, inače, jedini građevinski inženjer u toj firmi, tako da nisam mogla biti višak. Svi su ostali bili ili ekonomisti, ili tehničari. Tako da sam ja već negdje u decembru mjesecu, znači negdje na pola mog liječenja, saznala preko pojedinih mojih kolega, da mi neće produžiti ugovor. Iako zvanično nisam imala ništa, jer su se katalozi i cjenici za naše tržište već pravili u decembru i nisu me stavili na listu uposlenika“, priča Jasenka.
Otkaz za nju bio je već spreman samo se čekalo da istekne ugovor potpisan na šest mjeseci.
„Zvala sam direktora i predložila da kada bude u Sarajevu da se nađemo i popričamo, jer sam ja završila sve hemoterapije, da počinjem sa zračenjem i da bih se vratila na posao jer mogu. Većina žena u toku zračenja već može raditi i tu nema nikakvih problema. On je rekao da ćemo se vidjeti sljedeći put kad dođe. Međutim, on kad je došao, krajem februara, tada je rekao da mi oni nemaju namjeru produžiti ugovor i da smatraju da ja možda neću moći pratiti taj tempo rada, da će se jako puno tražiti od uposlenika, da jednostavno neću moći obavljati svoje zadatke koji će se tražiti od mene“, kaže Jasenka.
Jasenka je sve terapije završila 10. marta, a polovinom trećeg mjeseca preko advokatskog ureda, napismeno je dobila da joj ugovor neće biti produžen nakon 21. marta.
Neohodne reforme sistema zapošljavanja
Sve više je ljudi koji dobijaju otkaze u Federaciji BIH. To pokazuje i statistika koju je nedavno objavio Zavod za zapošljavanje Federacije BIH.
„Prema našim strukturnim analizama koje objavljujemo u našem statističkom biltenu, negdje oko pet hiljada osoba se u februaru prijavilo po osnovu otkaza, a u ovih ostalih negdje oko 7.300 slučajeva, riječ je o drugim nekim razlozima, kao što je istek ugovora na određeno, sporazuman raskid ugovora i slično“, pojašnjava glasnogovornik Zavoda Haris Čuljević.
Radnici u BIH suočavaju se sa brojnim problemima od stalnog straha hoće li zadržati posao, do ugovora koji poslodavcima omogućavaju da u svakom trenutku mogu da ih otpuste.
„Mi imamo neprijavljene radnike, radnike koji ne mogu u penziju, radnike koji ne mogu da se liječe, imamo radnike koji nemaju plaćen prekovremeni rad. A nemaju, na kraju krajeva, sigurnost“g, kaže predsjednik Saveza sindikata BIH Ismet Bajramović.
Oblast zapošljavanja, ali i pomoći nezaposlenima potrebno je što hitnije reformisati, smatraju u Sindikatu, jer je to jedini način da se otpuštenima, ali i nezaposlenima koliko toliko pomogne.
„Možemo poduzeti to što tražimo da se uredi taj sistem, da se konačno vidi ko radi ko ne radi, da se uredi put čovjeka koji ne radi, gdje se nalazi, je li to na Birou, je li na radnom mjestu. Ako radi da ima platu, ako je na Birou da ima neku nadoknadu, da ima riješen socijalni status“, objašnjava Bajramović.
Šok koji je Jasenka doživjela nakon što joj je onemogućeno da se vrati na posao teško je opisati, govori ova hrabra žena sa početka priče, koja se posljednjih godinu dana bori sa teškom bolešću.
„Imala sam osjećaj da mi dodatno tlo pod nogama odlazi. Dosta što se borim sa bolešću. Znači sada kada smatram da se trebam vratiti na posao i da mi je to dodatna satisfakcija u životu, da se vratim u nekakav normalan život, da je to sve iza mene, ja dolazim na jedan zid koji je sad jedna nova nesigurnost za život dalje“g, kaže Jasenka.
|
