|
Koliko je ozbiljan sukob SPC i vlasti u Crnoj Gori?
izvor: rse , foto: rfe 15.09.2015
Nacrt zakona o slobodi vjeroispovjesti ustalasao je strasti i zaoštrio odnose na relaciji država – Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Koliko je ovaj sukob ozbiljan i kakve su njegove moguće implikacije?
Javna rasprava o Nacrtu zakona o slobodi vjeroispovjesti protekla je u veoma incidentnoj atmosferi, uz obavezno policijsko prisustvo. Neprimjereno, vulgarno skandiranje, komešanja, svađe, guranje obilježilli su prva dva pokušaja da se javna rasprava održi, uz protivljenje pristalica SPC-a da u diskusiji učestvuju i predstavnici Crnogorske pravoslavne crkve.
Javna rasprava konačno je zaključena u ponedeljak, a vladino rješenje prihvatljivo je samo za CPC i Jevrejsku zajednicu u Crnoj Gori. Srpska pravoslavna crkva ostala je na stanovištu da je nacrt zakona "pravno ubistvo crkava i vjerskih zajednica". Posebno je problematizovan član koji predviđa da svi vjerski objekti izgrađeni do 1918, kojima danas gospodari SPC, moraju biti vraćeni u državno vlasništvo. Mitropolit SPC-a Amfilohije je na liturgiji u utorak kazao da crnogorskom državom vladaju "nekrštena djeca krštenih komunista".
Nisu ovo prve teške riječi koje je poglavar SPC razmijenio sa crnogorskim državnim rukovodstvom, ali su se strasti u odsudnim trenucima po pravilu smirivale. Mitropolit Amfilohije i crnogorski premijer Milo Đukanović od početka devedesetih gospodare, jedan duhovnim jedan svetovnim prostorom. Njihovi toplo-hladne odnose, kako se danas prisjećaju hroničari, obilježilo je par repernih situacija – implicitna podrška mitropolita Amfilohija struji Mila Đukanovića u vrijeme raspada jedinstvenog DPS-a i znakovito ćutanje Srpske pravoslavne crkve u predvečerje referenduma za nezavisnost 2006. Vlast je istovremeno, kako je to često isticao i mitropolit Amfilohije, bogato pomagal SPC tokom izgradnje Hrama u Podgorici, a kako su tvrdili predsatavnici CPC-a, crkva sa zvaničnim sjedištem u Beogradu uživala je i druge privilegije. Potpredsjednik Ujedinjene reformske akcije Rade Bojović kaže da poslednji događaji vezani za nacert zakona o slobodi vjeropispovjesti najjasnije svjedoče o građanski neslobodnom, politički izamnipulisanom i primitivizovanom crnogorskom društvu.
„U tom smislu, po mom mišljenju višeslojne su poruke aktuelnog političko-klerikalnog cirkusa koji traje u Crnoj Gori ovih dana. Naime, prvo se crnogorska vlada nakon niza propuštenih godina usudila da na prilično nezgrapan način predloži zakon koji bi konačno trebalo da na jasniji način uredi djelovanje vjerskih zajednica. Sastanovišta sekularizma i povraćaja davno uzurpiranih crnogorskih bogomolja zakon je prihvatljiv ali je sito tako očigledno da je kriomice i nespretno pripreman. Drugo, rekao bih da je zakon očekivano naišao na razjarenu reakciju SPC-a i episkopa Amfilohija jer je snažnije narušio višedecenijsko komercijalno partnrstvo DPS-a i SPC-a“
U Novoj srpskoj demokratiji vjeruju da je priča oko nacrta zakona smišljena kako bi se javnosti bacila prašina u oči.
„Jedna zamka koja je ubačena pred građane Crne Gore kako bi se skrenula pažnja sa događaja koji potresaju Crnu Goru, a uglavnom su vezani za političku i ekonomsku krizu. Ja lično mislim, s obzirom na to da je prijedlog toliko sulud, nerealan, da on čak ni u glavam onih koji su ga predložili nije predviđen da prođe proceduru. Više služi za raspirivanje savađe po Crnoj Gori nego da bi se sa njim nešto riješilo“, kazao je potpredsjednik NOVE Slaven Radunović.
Na pitanje kako komentariše pojedina mišljenja da bi to mogla biti dogovorena igra države i crkve Radunović kaže.
„Naravno da ne mislim da je dogovorena između države i crkve već je to isključivo jedna od nauma vlasti Mila Đukanovića da stalnom svađom među građanima odvlači pažnju od stvari oko kojih bi isti mogli da se ujedine.“
Rade Bojović kaže da se ispostavilo da će mitropolit Amfilohije i premijer Milo Đukanović kao citiram najtrajniji crnogorski političari ovoga puta morati da učvršćuju svoju moć preko jednog sukobaljavajućeg zakonskog teksta.
„Rekao bih da je zakon pokazao u kojoj mjeri je dobar dio crnogorske opozicije i dalje talac političkog srednjevjekovlja, pa se ne zna da li su krerikalnije reakcije takozvanog Demokratskog fronta ili partije socijalističkog naziva i refleksivnog narodnjačkog djelovanja. Na kraju bih rekao i to da je talas veliko-srpskog vjersko politčkog nasilništva, bez osude od strane ostalih vjerskih zajednica, samo još jednom razoblićio suštinu savremenog crnogorskog političkog društva. Naime riječ je o društvu koje se začas svede na dominaciju Đukanovićevog režima oslonjenog na Amfilohija kao oponirajućeg političkog strašila i opoziciju koja braneći svoje začaureno shvatanje pravoslavnog srpstva gura CG sve dalje od demokratskih promjena , građanaskog i sekularnog društva, temeljitih i sistemskih reformi“.
|
