Novo istraživanje je pokazalo da potpuno različiti jezici, kao na primjer engleski i japanski, imaju zajedničko porijeklo, a ono je staro oko 15.000 godina. Iz tog jednog zajedničkog jezika razvilo se sedam novih koji su formirali pradavnu evroazijsku "superfamiliju" jezika, koji su se zatim razgranali u jezike koji se danas govore od Sibira do Portugala, piše Gardijan.
"Sve nacije u Evroaziji mogu da nađu svoje pretke u grupi ili grupama ljudi koji su živjeli preije 15.000 godina, vjerovatno u južnoj Evropi, kada se počeo otapati led", navodi biolog Mark Pagel.
Lingvisti već godinama raspravljaju o ideji pradavne evroazijske superfamilije jezika, koja je smatrana kontroverznom, jer se mnoge riječi prebrzo razvijaju da bi se sačuvalo njihovo porijeklo. Većina riječi ima 50 odsto šansi da se s potpuno nepovezanim terminom zamijeni svakih 2.000 do 4.000 godina. Ipak, neke riječi traju puno duže, npr. otkriveno je da su često upotrebljavane imenice, brojevi i pridjevi ponekad "preživjeli" desetke hiljada godina prije nego što su zamijenjene drugima. U posljednjem istraživanju Pagel i saradnici upotribili su informatički program koji im je pomogao da predvide riječi koji se mijenjaju toliko rijetko da bi trebalo da zvuče slično u svim evroazijskim jezicima. Nakon toga svoj su popis uporedili sa "ranim riječima" koje su rekonstruisali lingvisti: "Sigurno je. One za koje smo predvidjeli da će biti slične i bile su slične". Autori navode 23 riječi koje su iste u barem četiri od spomenutih sedam jezika u "superfamiliji". U pitanju su one koje se najviše koriste, npr. imenice "majka" ili "muškarac", ali i neke koje su ih iznenadile svojom dugovječnosti: glagol "pljuvati" ili imenica "crv". Ukoliko biste na današnjem jeziku prije 15.000 godina izgovorili: "Ti, slušaj me! Daj ovu vatru toj staroj ženi. Izvuci crnog crva iz kore i daj ga majci. I bez pljuvanja u pepeo!", postoji velika šansa da bi vas lovci-sakupljači u Aziji razumjeli, ili barem dio onoga što ste rekli. Tih par riječi i danas znače iste stvari i zvuče skoro identično kao što su tada. Na listi su i riječi koje su preživjele 150 vijekova: ne, šta, čuti, ali i neke koje su naučnike iznenadile, kao "teći", "pepeo" i "crv".
"Nikada nismo imali priliku da čujemo taj jezik, niti je on bilo gdje zapisan. Ali ovaj jezik je bio govoren, ljudi koji su sjedjeli oko vatre pričali su njime", tvrde lingvisti. "Tu su ipak riječi koje su bile od važnosti tadašnjim ljudima, ali nisam mogao otkriti zašto se toliko održalo 'pljuvanje'. Morao sam odustati, jednostavno nema obrazloženja", rekao je Pagel.
