Ni 14 godina nakon ubistva vlasnika „Dnevnog telegrafa" i „Evropljanina" Slavka Ćuruvije nema pomaka u istrazi o nalogodavcima, organizatorima i ubicama.
Samo dan uoči obilježavanja godišnjice ovog zločina, iz Komisije za istraživanje ubistava novinara istupio je predsjednik NUNS-a Vukašin Obradović, protiveći se namjeri ovog tijela da Tužilaštvu za organizovani kriminal predloži da „učesnici u organizovanju ubistva Slavka Ćuruvije dobiju status zaštićenog svjedoka".
Na pitanje da li pod zaštićenim svjedokom podrazumijeva one koji mogu da dobiju status okrivljenog ili osuđenog saradnika, Obradović kaže da nije važno o kakvom statusu je riječ, jer to i nije nadležnost Komisije.
- Smatram da ne mogu da se amnestiraju ljudi koju su neposredno učestvovali u ubistvu, bilo kao nalogodavci ili kao izvršioci, tako što će im se dati status zaštićenog svedoka. Dolazak do istine na takav način neće imati dobre efekte ni po društvo, ni po slobodu informisanja u Srbiji - kaže Obradović za "Blic".
Međutim, predsjednik Komisije za istraživanje ubistava novinara Veran Matić odgovara da se neki od onih koje je Komisija identifikovala kao potencijalne zaštićene svjedoke čak ne mogu ni označiti kao učesnici krivičnog djela.
On ističe da je uvođenje zaštićenih svjedoka u slučaj Ćuruvije samo „način da se konačno podigne optužnica na osnovu koje bi mogla biti donesena pravosnažna presuda".
- U slučaju Slavka Ćuruvije identifikovali smo najmanje pet osoba koje bi mogle na ovaj način da svedoče. Smatram da takvim ljudima treba ponuditi ono što je po zakonu moguće. Inače, neki od potencijalnih svedoka čak ne mogu da se definišu ni kao učesnici krivičnog dela, ali se boje i treba im ponuditi neophodnu sigurnost za porodicu. Povodom godišnjice ubistva Ćuruvije treba reći da su različite institucije učinile mnogo u istražnim radnjama i sad kad smo spojili svu dokumentaciju, važno je da se aktivnije uključe Tužilaštvo i drugi nadležni organi - priča Matić.
Komisija za istraživanje ubistava novinara saopštila je prekjuče da dosije o ubistvu Ćuruvije sadrži više od 2.000 strana dokumenata.
Јovo Ćuruvija vjeruje da novinarski dio Komisije za istraživanje ubistva novinara ima poštene namjere da se konačno otkriju nalogodavci, organizatori i ubice njegovog brata.
- Nadam se da će materijal koji ti ljudi prikupljaju napraviti pomak u istrazi - rekao nam je Јovo Ćuruvija, naglašavajući da će se povodom 14. godišnjice ubistva svog brata „obratito srpskoj, evropskoj i svjetskoj javnosti, ali ne i državnom vrhu Srbije".
- Neću se obraćati ovima koji su danas na vlasti i koji su ćutali kada je Slavko sa njegovim novinarima bio proganjan, njegove redakcije pljačkane i uništavane, a na kraju je zverski ubijen. Oni su ćutali i bili deo zločinačke Miloševićeve vlasti. Јedan je bio potpresednik Vlade, drugi ministar za informisanje, a treći glasnogovornik mržnje i zla Slobodana Miloševića. U vreme terora izgovarali su, pa čak i kada je Slavko ubijen, mnoge gnusne laži o njemu - naveo je Јovo Ćuruvija.
Vlasnik „Dnevnog telegrafa" i "Evropljanina" ubijen je 11. aprila 1999. u Beogradu ispred ulaza u zgradu u kojoj je stanovao, u pasažu u Svetogorskoj ulici.
Poslije pada režima Slobodana Miloševića, utvrđeno je da su ga danonoćno pratili pripadnici DB, ali da su iznenada, neposredno prije ubistva, „povučeni sa zadatka".
Rade Marković nudio nagodbu
Kao potencijalni svjedok saradnik u slučaju Ćuruvija pominjan je Radomir Marković, bivši šef DB-a Srbije, koji je, navodno, već nudio informacije o ubistvu, ali u zamjenu za povlašćeni status.
Marković je osuđen na jedinstvenu kaznu od 40 godina zbog ubistva četiri člana SPO na Ibarskoj magistrali i Ivana Stambolića. Od kraja januara 2001. je u zatvoru, a u međuvremenu je bilo više neformalnih ponuda da postane svjedok-saradnik, ali su ti dogovori propali.
